Prva dobrobit posta koju sam osobno doživio bila je mentalna jasnoća. Kako sam spomenuo u šestom poglavlju, to se dogodilo nakon što sam bio na prehrani s malo ugljikohidrata, a zatim postio trideset i šest sati. Nakon otprilike dvadeset i četiri sata odjednom sam u umu osjetio provalu energije. Distrakcije su nestale, misli su mi bile obuhvatne i s lakoćom su izrastale jedna iz druge. Počeo sam malo pretraživati internet. Ubrzo sam pronašao hrpu svjedočanstava ljudi koji poste i ljubitelja keto prehrane koji su doživjeli isto što i ja.

Kako je moguće da uskraćivanje hrane bistri um? Čak i ako ne znamo sve detalje, odmah nam je jasno da je u pitanju sjajno osmišljen sustav. Zamislite da želite dizajnirati ljudski metabolizam tako da mu osigurate opstanak tijekom duge povijesti čovječanstva. Upravo biste ga tako dizajnirali, zar ne? Na kraju krajeva, mozak je najvažniji organ za preživljavanje. Što bi bilo kad bi prvim ljudima mozak usporio, a misli se raspršile svaki put kad bi propustili obrok ili dva ‒ dakle, upravo u trenutku kad je mozak najpotrebniji za skupljanje hrane i lov? To bi svojstvo bilo konačno izbačeno iz genetskoga bazena nakon svega nekoliko stoljeća nestalnih zaliha hrane. Budući da smo još uvijek tu, možemo slobodno pretpostaviti da je metabolizam naših predaka imao neki svoj način da im omogući preživjeti česta razdoblja oskudnih zaliha hrane. Mi smo naslijedili isti taj metabolizam, iako ga u dvadeset i prvom stoljeću rijetko moramo koristiti.

Većina ljudi barem u nekoj mjeri iskusi bistrinu uma nakon višednevnoga posta. Mnogi koji su iskusni u postu tvrde da se osjećaju bolje kad poste. „Naša ljudska narav često traži više nego što joj je potrebno, a ponekad i đavao pripomogne, budeći strah od pokore i posta“, napisala je sv. Terezija Avilska. „Zdravlje mi se uvelike popravilo otkad sam prestala ići za vlastitom lagodnošću i ugodom.“1 

Ali što je uzrok tome? Kad nam organizam uđe u stanje posta, počne pojačano lučiti hormone koji potiču naš simpatički živčani sustav, koji vam je vjerojatno poznat pod nazivom „reakcija borba ili bijeg“. Samo to bilo bi dovoljno za protutežu osjećaju slabosti. No to ne može biti sve. Ja ponekad iskusim reakciju borba ili bijeg kad mi vade krv ili kad čujem glasnu buku. U prvom slučaju padne mi tlak. U drugom mi se srce uzlupa. No ni jedna ni druga reakcija nije ni blizu onoj lucidnosti koju često doživim tijekom posta. Dok ovo pišem, nalazim se na visini od dvanaest tisuća metara, na letu za Austin u Teksasu. Odradio sam dobar dio posta od dvadeset i tri sata i upravo me obuzeo osjećaj spokojne euforije. Uvjeravam vas da to nije zbog leta.

Otkako mi je post postao životni stil i otkako sam prestao stalno unositi šećer, mentalne funkcije toliko su mi se poboljšale da mi je već to velik poticaj da se više nikad ne vratim na staro. Sad postim, ako je to moguće, prije svakoga stresnog nastupa, intervjua za medije ili debate. I velik dio ove knjige napisao sam dok sam postio.

Vjerojatno bi mnogi ljudi iskusili istu mentalnu jasnoću, ali jednostavno nikad ne dođu do te faze. Potrebno je tek oko dva tjedna da se riješite ovisnosti o šećeru. Ali ako vas obuzmu tuga i jad na samu pomisao na to da izbacite šećer iz prehrane, vjerojatno to nećete ni pokušavati, pa čak ni na dva tjedna. Još uvijek ne znamo cijelu priču o tome kako post pospješuje rad mozga, ali možemo povezati dostupne komadiće slagalice dokaznih materijala da bismo formirali radnu teoriju. Jedan važan komadić te slagalice jesu sami ketoni koji su, čini se, visokooktansko gorivo za mozak. Ketoni, za razliku od uobičajenih masnih kiselina, mogu prijeći krvno-moždanu barijeru. A ketoza, bilo da je postignuta prehranom, postom ili oboje, sigurno je povezana s mentalnom jasnoćom. Mnogi ljudi tvrde da je taj osjećaj vrlo snažan kad razina ketona u krvi dosegne prag „nutricionističke ketoze“ ‒ oko jedan mmol/l (milomola po litri). Ako ste posljednjih nekoliko tjedana uspjeli dostići taj prag, možda ste već doživjeli poboljšanu mentalnu aktivnost. U tom slučaju ne trebam vam dalje objašnjavati.

Naš mozak čini samo oko dva posto naše tjelesne težine, ali koristi oko 20 posto naše energije. Ketoza rješava problem s kojim se većina ljudi suočavala u većem dijelu povijesti: gladan mozak i nestalan dotok hrane. Mozak nam sasvim dobro radi kad koristi pohranjene zalihe masnoće. Ketoza također štiti mozak od velikih skokova ciklusa ugljikohidrati-glukoza. Kad biste željeli načiniti ljude koji mogu preživjeti razdoblja bez hrane, upravo biste ih ovako dizajnirali.

No ketoza možda nije samo pomoćni sustav. Čini se da mozak voli ketone. Ketoza povećava gustoću mitohondrija ne samo u mišićima i unutarnjim organima, već i u mozgu.2 Ove elektrane u našim stanicama mogu izvući više energije po jedinici ketona nego što to mogu s glukozom. Također mogu pretvoriti ketone u ATP (stanično gorivo, adenozin trifosfat), uz manje destruktivnih slobodnih radikala nego prilikom pretvaranja glukoze.3  Ketoni su čišće gorivo za mozak.

Dokazano je da post potiče proizvodnju hormona rasta koji se zove moždani neurotrofni čimbenik (BDNF, brain-derived neurotrophic factor). Jedna važna studija pokazala je da samo ne-koliko tjedana isprekidanoga posta podiže razinu ovoga hormona za 50 do 400 posto. Post potiče lučenje i drugih šaperona koji čuvaju zdravlje mozga. Sve ovo pomaže u popravljanju oštećenih neurona, iako su nam još u osnovnoj školi govorili da nam je mozak takav kakav jest već prilikom rođenja, a nakon toga samo propada. Post povećava i „plastičnost“ i snagu sinapsi, koje su mali portali koji međusobno spajaju neurone. Sinapse su kanali kojima se među neuronima šalju kemijski neurotransmiteri i koji reguliraju naše raspoloženje. Dobro je da su nam sinapse fleksibilne, odnosno „plastične“, tako da mogu ispravno prilagoditi naše raspoloženje. Kad one rade optimalno, imamo više svjesne kontrole nad svojim emocionalnim stanjem. Jedan jedini neuron može se, putem sinapsi, povezati sa stotinu tisuća drugih neurona!

Pokazalo se i da post snižava razinu neurotransmitera koji signaliziraju anksioznost i depresiju te da podiže razinu onih koji signaliziraju smirenost i zadovoljstvo. U sklopu jedne studije promatrano je dvadeset i devetero ljudi koji su postili tijekom muslimanskoga mjeseca ramazana. Utvrđeno je da im je tijekom toga mjeseca porasla razina moždanoga neurotrofnog faktora, faktora rasta živaca i serotonina, posebno na kraju posta.4 (Tijekom ramazana, prisjetimo se, muslimani ne jedu dok je Sunce na nebu.)

Niska razina serotonina povezuje se s depresijom, a taj neurotransmiter pomaže i kod regulacije sna, apetita i seksualne želje.

Što je s glukozom?

Naravno, našem mozgu i dalje treba nešto glukoze, čak i dok smo duboko u ketozi. Iz ketona može primiti oko 75 posto potrebne energije, ali ostalo mora doći iz šećera. Znači li to da moramo trpati u sebe šećer ili ugljikohidrate da bi nam mozak radio? Nipošto. Ne moramo uopće unositi šećer zato što tijelo ima dva zaobilazna načina stvaranja glukoze, čak i ako je uopće ne unosimo hranom. Jetra može proteine pretvoriti u glukozu procesom glukoneogeneze. Ili, ako nema proteina, može uzeti glicerol iz molekula masnoće i njega pretvoriti u glukozu. Dakle, nemojte se brinuti da ćete postom izgladnjeti mozak. Ako ste metabolički fleksibilni i dobra općega zdravlja, mozak će vam biti dobro.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jay W. Richardsa “Jedi, posti, slavi”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje,

Footnotes

  1. Citirano u: Alice Lady Lovat, The Life of Saint Teresa, B. Herder, St. Louis, 1912., str. 97.
  2. Tiffany Greco, Thomas C. Glenn, David A. Hovda i Mayumi L. Prins, „Ketogenic Diet Decreases Oxidative Stress and Improves Mitochondrial Complex Activity“, u: Journal of Cerebral Blood Flow Metabolism 36, br. 9 (rujan 2016.): https://www.ncbi.nlm.nih. gov/pmc/articles/PMC5012517/.
  3. Emily Deans, „Your Brain on Ketones“, u: Psychology Today, 18. travnja 2011.: https://www.psychologytoday.com/us/blog/evolutionary-psychiatry/201104/your-brain-
    ketones. 98 Mark P. Mattson, Wenzhen Duan, Zhihong Guo, „Meal Size and Frequency Affect Neuronal Plasticity and Vulnerability to Disease: Cellular and Molecular Mechanisms“,
    u: Journal of Neurochemistry 84, br. 3 (veljača 2003.): https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1046/j.1471-4159.2003.01586.x. 99 Manqi Wang, Qian, Wang i Matthew D. Whim, „Fasting Induces a Form of Autonomic Synaptic Plasticity that Prevents Hypoglycemia“, u: Proceedings of the National Academy of Sciences USA 113, br. 21 (24. svibnja 2016.), https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4889352/.
  4. A. Bastani, S. Rajabi i F. Kianimarkani, „The Effect of Fasting During Ramadan on the Concentration of Serotonin, Dopamine, Brain-Derived Neurotrophic Factor and Nerve Growth Factor“, u: Neurology International 9, br. 2 (23. lipnja 2017.): https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5505095/.