Opsjednuti njemak

Opsjednuti njemak

Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: “Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!” A farizeji govorahu: “Po poglavici đavolskome izgoni đavle.”

I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: “Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mt 9,32-38

Ovaj evanđeoski odlomak kao da je sastavljen na tri razine.

Obilazio je propovijedajući i liječeći

Prikazuje se Isus koji obilazi sve gradove i sela. Ono što je nama zanimljivo je zapis o tome što je Isus radio dok je bio u obilasku.

Prva stvar što se spominje je da je propovijedao Evanđelje o Kraljevstvu. Odnosno, svjedočio je Radosnu vijest o Bogu Ocu koji je Ljubav i Duhu Svetome koji nam se daruje.

Druga stvar je liječenje svake bolesti i svake nemoći. Odnosno, Isus je vraćao zdravlje tijela i snažio klonule duhom.

Budući da Crkva nastavlja Kristovo djelo, očekuje se da upravo to čini. Da propovijeda i da liječi. Valja se ozbiljno zapitati čini li to Crkva danas. Odnosno, na koji način to čini.

Žetve je mnogo, a radnika malo

Crkva nije apstraktni pojam, nego je živa zajednica konkretnih ljudi. Crkveno djelovanje nije apstraktni pojam, nego je zauzimanje konkretnih ljudi za čovjeka u potrebi.

Zato nas Isus potiče da molimo jedni za druge kako bismo bili oni koji će aktualizirati i realizirati Evanđelje.

Pritom se ne treba moliti za kolikoću. Puno važnija je kakvoća. Puno važnija je kvaliteta. Otvorenost poticajima Duha Svetoga.

Pošto izagna đavla, progovori njemak

Ipak, razlog zbog kojega razmišljamo na ovom mjestu o ovom biblijskom odlomku je opsjednuti njemak koji se spominje na početku i koji nipošto nije nevažan.

On nam doziva u pamet pogubnost stanja u kojemu se nalazi Crkva u Hrvatskoj. Crkva koja šuti, sastavljena od vjernika koji šute.

Valja izmoliti od Boga da svaki njemak Katoličke Crkve u Hrvatskoj napokon progovori i podigne svoj glas. Tako ćemo pokazati da smo živi i da nas je Krist oslobodio.

No, katolička šutnja u Hrvatskoj nije problem, nego je posljedica. Posljedica dvaju velikih problema.

Prvi od njih je nedovoljna poučenost o vlastitoj vjeri. Možda bismo i govorili da znamo što vjerujemo i kako bismo mogli izreći ono što vjerujemo. Da bi se moglo zastupati neki sadržaj potrebno je poznavati taj sadržaj. Koliko kršćani u Hrvatskoj poznaju kršćanstvo pitanje je koje prečesto ima bolan i poražavajući odgovor.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Drugi problem je svijest o tome da su samo neki pozvani govoriti. Neprestano smatramo da će to netko drugi učiniti zato jer ga smatramo pozvanijim ili upućenijim.

Zato je potrebno stvoriti ozračje u kojemu će svatko sebe napokon početi doživljavati kao subjekt i kao Duhom Svetim ojačana i posvećena člana Crkve koji ima pravo i poziv propovijedati Evanđelje te liječiti svaku bolest i svaku nemoć.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.


Objavljeno: 11. listopada 2013.

Možda vam se svidi