Neke naše božićne pjesme pune su umanjenica: štalica, slamica, djetešce… Tako se, kroz pjesmu, izražava veliki plan Božji – da ispuni ono što je neznatno, skromno i maleno.

Malenost je naša muka. Problem nam nisu toliko velike stvari, nego, naprotiv, ono što je minijaturno. Mini-život poništava naš maksi-život. Recimo primjer: netko je sveučilišni profesor i u velikom stilu drži predavanja na raznim stranama svijeta. Taj njegov maksi-život mu teče kao po loju. Međutim, onaj mu njegov mini-život predstavlja nerješivu poteškoću. Razgovarati sa svojim sinčićem koji ulazi u pubertet. Misliti na rođendan svoje kćerkice koja ima određene želje. Voditi računa o milijun malih stvarčica koje raduju njegovu suprugu. Čuvati se da ne popije koju čašicu više žestokog pića kada izlazi na svečane večere. Disciplinirati primisli koje mu se javljaju kod ispitivanja studentica. I tako se može nabrajati do u nedogled.

Mini-život nam je svima veliki križ. Bog je u loncima! – naglašavala je svojim sestrama Velika Tereza. U malim stvarima. Malim gestama. Malim poslovima. Bog je gospodar mini-svijeta. Gospodar sekunda. Časova. Točkica.

Naš se veliki i glomazni svijet raspada u najmanjim stvarima. U Švedskoj, toj velikoj i bogatoj zemlji, nestaje obitelji. Muževi i žene se razdvajaju na najmanji dodir problema kao što se cvjetovi maslačka odvajaju od tučka čim ih se dotakne. Na najmanji dah vjetra. Velika većina stanovništva se utapa u alkoholu. Broj psihički oboljele djece rapidno raste.

Podizanje maksi-života ugrožava sve više mini-život, a upravo suprotno se događa u drugom smjeru: ojačavanje mini-života učvršćuje i gradi maksi-život.

Svemogući Stvoritelj velikoga svijeta pokazuje nam se kao Car maloga svijeta. On ga gradi iznutra. Ušao je u utrobu skromne Djevice. Nastanio se u malenom svijetu, malenoga mjesta Betlehema, pa kasnije Nazareta. U krugu neznatnih ljudi. I na kraju se još više umanjio, do smrti, dragovoljne smrti na Križu. Uskrsnuo je, ali nije napustio svijet neznatnosti.

Nije se vratio u velikom stilu. Vratio se smješten na rub ovoga svijeta. Dolazi i iščezava. U dodiru s apostolima, mijenja njihov mini-život. Oslobađa straha njihove misli. Njihove holograme straha. Oslobađa ih da žive na križu i s križem. Daje im silu Duha Svetoga da mogu živjeti međusobnu ljubav u malim stvarima. Jedinstvo (Da budu jedno!) o kojem je govorio satkano je od najtanjih niti svakodnevnog mini-života. O Marijo, mala Marijo, budi s nama u našem malom životu… kod lonaca…

Don Šimun Doljanin | Bitno.net