Nekada se u Španjolskoj, prema odredbi pokrajinskoga sabora u Toledu, na današnji dan svetkovao blagdan Navještenja Blažene Djevice Marije. Bilo je to davno, još u VII. st. Razlog slavljenja baš na taj dan bio je taj, što 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića, redovito pada u korizmu ili čak na sam Uskrs, a taj dan nije prikladan za Gospinu svetkovinu.

Kasnije su se španjolske crkve povele ipak za Rimskom, koja je oduvijek slavila Blagovijest 25. ožujka.

Da ne bi 18. prosinac ostao prazan, uveden je u Španjolskoj novi Marijin blagdan pod nazivom Očekivanje poroda Blažene Djevice Marije.

U časoslovu toledske Crkve čita se na današnji dan: “Toledska Crkva obdržava obadvije svetkovine: jednu mjeseca ožujka, da nasljeduje rimsku Crkvu, koja je učiteljica i majka svih Crkava; drugu osmi dan prije Božića i to zato što je tu svetkovinu naredila toledska Crkva, a od nje poprimile i druge, i s velikom pobožnošću slavi se po cijeloj Crkvi; a to zato što se je na isti dan Presveta Djevica udostojala svojom nazočnošću posvetiti toledsku Crkvu, i svoga slugu Idelfonza uresiti svetim darovima.”

Veliku zaslugu u širenju ovoga blagdana ima toledski nadbiskup Ildefonz koji je ustrajno branio Marijino djevičanstvo. U zadnjim godinama svoga života jednom je u procesiji ušao u svoju katedralu 17. prosinca, da uoči Gospina blagdana sa svećenicima moli. Katedralu je najedanput posve ispunila neobična svjetlost, a na biskupskom tronu opazili su Mariju, okruženu anđelima i svecima. Tada je Ona ljubazno pozvala Ildefonza da joj se približi. Kad je on to učinio, Gospa je pohvalila njegovu vjernost u biskupskoj službi, te mu stavila na ramena plašt koji je on trebao nositi sutradan na njezin blagdan.

Za nas će biti dobro da na današnji blagdan obnovimo vjeru u Marijino djevičanstvo. Mi vjerujemo da je Marija sačuvala djevičanstvo prije poroda, u porodu i poslije poroda. Ta je vjera stara koliko i Crkva, jer već u Apostolskom vjerovanju ispovijedamo: “Rođen od Marije Djevice”. Tu je vjeru svečano ispovjedio u naše doba II. vatikanski sabor u dogmatskoj povelji o Crkvi. Ta vjera neka bude i naša, a nastojimo koliko možemo nasljedovati Blaženu Djevicu Mariju u kreposti svete čistoće.

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o kada ću doći i lice Božje gledati?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost: nek me vode
nek me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!
I pristupit ću Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj.

(Ps 42,3-3)