Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: “Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?” On odgovori: “Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.”

Kažu mu: “Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i – otpustiti?” Odgovori im: “Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.”

Kažu mu učenici: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.” A on im reče: “Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.”

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Mt 19, 3-12

Farizeji, koji se raspituju o odnosu između muškarca i žene u braku (usp. Mt 19,3-12), pružaju nam prigodu da progovorimo o tri osnovna načela katoličke ženidbe.

Načelo isključivosti

Prvo od tri načela katoličke ženidbe je načelo isključivosti.
Brak je ekskluzivna zajednica samo jednog muškarca i samo jedne žene, a svi drugi su isključeni. Čak ni djeca ne žive u braku sa svojim roditeljima, nego u obitelji koja proistekne iz toga braka, odnosno zajedništva muškarca i žene.

Načelo isključivosti, odnosno monogamija i monoandrija je kršćanski doprinos civilizaciji. U pozadini toga nije tjeranje u red muškaraca i žena ili ograničavanje njihove slobode. U pozadini načela isključivosti je kršćansko shvaćanje o jednakosti dostojanstva muškarca i žene. Jednom muškarcu dovoljna je jedna žena i jednoj ženi dovoljan je jedan muškarac. Dovoljni su jedno drugom jer su jednakovrijedni i jednakoga dostojanstva.

Zato je narušavanje načela isključivosti vrijeđanje dostojanstva ljudske osobe.

Načelo nerazdjeljivosti

Načelo nerazdjeljivosti znači da valjano sklopljena ženidba traje dok su na životu oba bračna druga. Ne postoji mogućnost rastave braka.
Premda ovo načelo ima sve više protivnika, Crkva s ponosom zahtijeva da oni koji se odlučuju za katoličku ženidbu budu svjesni da je njihov izbor cjeloživotni.
U pozadini ovog načela je naglašavanje ozbiljnosti izbora partnera i života u braku. Brak nije igračka. U brak trebaju stupati zrele osobe koje su spremne u dvoje rasti i sazrijevati.

Premda ne postoji rastava braka, ipak se dopušta razdvajanje od krova, stola i postelje u slučaju da jedan bračni drug ugrožava život drugog bračnog druga ili njihove djece. U tom slučaju ugrožena osoba ne samo da ima pravo, nego ima dužnost maknuti se iz takvog braka.

Očito je da Crkva ne podržava nasilje u obitelji, niti se zalaže da se treba sve trpjeti i paziti da se održi brak. Najvažnije je čuvati vlastito dostojanstvo i brinuti za djecu koja su osobi povjerena. A u slučaju ugrožavanja života valja se maknuti iz braka koji guši i ubija.
Dakako da dvije osobe koje su valjano sklopile brak i dalje ostaju u braku premda ne žive zajedno.

Načelo plodnosti

Treće načelo katoličke ženidbe, odnosno načelo plodnosti ističe dimenziju bračne dužnosti i dimenziju prava bračnih partnera.
Bračni drugovi su dužni, ako su sposobni, u međusobnoj ljubavi stvoriti novi život koji će prihvatiti i odgajati u ljubavi. Nemoguće je sklopiti katoličku ženidbu koja bi isključivala djecu.

Istodobno, bračni drugovi, i jedino bračni drugovi, imaju pravo određivanja broja i vremena rađanja. O tome koliko će djece imati odlučuju samo njih dvoje. Druge osobe ili institucije ih mogu savjetovati ili poticati, ali odluku o tome donose bračni drugovi. I koju god odluku po savjesti donesu, ona je za njih ispravna i dobra.

Idealno je da bračni drugovi rode onoliko djece koliko će moći voljeti. Ljubav je ključni preduvjet. Manje su bitne materijalna ili neka druga situacija. Roditelji u načelu rađaju onoliko djece koliko su sposobni zajednički voljeti i u ljubavi odgajati.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.

[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like[/facebook]