Ne plači

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači!” Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani!” I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!” I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Lk 7,11-17

Ovaj odlomak iz Svetoga pisma nevjerojatnom jasnoćom sažima sve ono što vjerujemo o Isusu iz Nazareta Galilejskog.

Isus se uputi u Nain

Zgoda se nije dogodila slučajno. Isus je krenuo tamo znajući što će se dogoditi. Učenici i silan svijet koji se spominju u njegovoj pratnji pokazuju nam da je događaj imao zadaću naviještanja Kraljevstva Nebeskoga te da je postavio temelje za način ophođenja u Crkvi.

Upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice

Kršćanstvo je nastalo u konkretnom prostoru i vremenu. Kao što i danas živi u konkretnom prostoru i vremenu. A svaki prostor i svako vrijeme obilježava njegov mentalitet. Isusovi suvremenici i sunarodnjaci su smatrali da žena nije sposobna za život te da se za nju treba brinuti neki muškarac. Otac do udaje, a nakon toga suprug. Ako ostane udovica, za nju se brine sin. Ako i sina izgubi, gubi sva prava.

U Nainu se tako nešto događa. Tako nešto se dogodilo i na Kalvariji. I onda je, pun nježnosti, umirući sin povjerio Ivanu svoju Majku.

Kad je Gospodin ugleda, sažali se nad njom i reče joj: “Ne plači!”

Isus krši norme pristojnoga ponašanja onog vremena i razgovara sa ženom na javnom mjestu. No, Isusu je važnija sućut od bon tona. Isus se ne obazire na pravila koja su ljudi nametnuli.

U ovim riječima utjeha, koju je Isus uputio ženi iz Naina, Crkva je mogla u svim vremenima nalaziti nadahnuće za brisanje suza svim obespravljenim ženama. Tragedija je što to prečesto nije činila. Ali, katastrofa bi bila ako to ne bude činila ubuduće potpuno i dosljedno.

Pristupi zatim, dotače se nosila

Ne samo da krši norme pristojnoga ponašanja, nego krši i religijske norme. Dotiče se nosila na kojemu je bio mrtvac. Dotiče se mrtvoga tijela i postaje obredno nečist.

Time nam Isus jasno daje do znanja razliku između prijašnjeg vremena i Novoga Saveza koji je sklopljen njegovom krvlju. U Novom Savezu je naglasak na ljubavi, a ne na zakonima, odredbama i pravilima. Ljubav je ona koja nas čini čistima. A nedostatak ljubavi onečišćuje.

Mladiću, kažem ti, ustani

Nakon što se pokazao kao pravi čovjek, pun sućuti i poštovanja čovjekova dostojanstva, Isus se pokazuje i kao pravi Bog. Pokazuje se kao gospodar života i pobjednik nad smrću. Pokazuje se kao onaj na kojega se možemo osloniti i koji nam jedini može donijeti spasenje.

I mrtvac se podiže i progovori,

Šutnja je ona koja nas čini mrtvima. Potrebno je naglas reći ono što osjećamo, ono što vjerujemo. Predugo mi kršćani šutimo i puštamo da drugi o nama odlučuju, prečesto protivno našim najdubljim uvjerenjima. Dokle god ne progovorimo mi smo mrtvaci.

Nedavni događaji u Hrvatskoj to potvrđuju. Kršćani ne samo da imaju što reći i znaju kako to izreći, nego se pokazalo da su kršćani u Hrvatskoj dovoljno povezani i odvažni da napokon i progovore.

On ga dade njegovoj majci

Ova zgoda iz Evanđelja se obično naziva oživljavanje mladića, no, možda je puno ispravnije reći da je Isus svojim činom ženu vratio u život i omogućio joj normalan nastavak života. Za njega bi, poglavito ako je živio u skladu s Božjom voljom i vlastitom savješću, bilo bolje da je ostao u vječnom zajedništvu s Bogom, ali je njegovoj majci bio puno korisniji živ. Zato evanđelist ističe da ga je Isus dao njegovoj majci. Darovao joj ga je.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.

[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like[/facebook]