ŽALOSNA OTAJSTVA

Žalosna otajstva mole se utorkom i petkom.

Osvrt sv. Ivana Pavla II. na žalosna otajstva

Žalosnim Kristovim otajstvima evanđelja pridaju veliku važnost. Kršćanska se pobožnost oduvijek, a osobito u korizmenim pobožnostima križnog puta, usredotočivala na pojedine dijelove Muke, sluteći da se tu krije vrhunac objave ljubavi i izvor našeg spasenja. Krunica izabire neke dijelove Muke i poziva vjernika da na njih usmjeri pogled svoga srca i proživljava ih. Slijed otajstva započinju s Getsemanijem, gdje Krist proživljava trenutke velike tjeskobe pred voljom Očevom, protiv koje bi slabost tijela mogla biti stavljena na kušnju da se pobuni. Ondje je Krist izložen svim napastima i pritisnut svim grijesima ljudskog roda, zato da kaže Ocu: “Ne moja volja, nego tvoja neka bude!” (Lk 22, 42 i par.). Taj njegov “da” poništava “ne” praroditelja u Edenskom vrtu.
(Apostolsko pismo Rosarium Virginis Mariae, sv. Ivan Pavao II., 16. listopada 2002.)

Započnite molitvu žalosnih otajstava:

– Načinite znak križa govoreći: „U ime Oca, Sina i Duha Svetoga“
– Izmolite Apostolsko vjerovanje
– Izmolite molitvu „Oče naš“
– Izmolite 3 Zdravomarije sa zazivima:
„…koji neka nam umnoži vjeru“
„…koji neka nam učvrsti ufanje“
„…koji neka nam usavrši ljubav“
– Izmolite „Slava Ocu“ i molitvu „O moj Isuse…“
– Nastavite molitvu prema navedenom tekstu

Agonija u vrtu
Prvo žalosno otajstvo

(Isus) izražava užas što ga smrt predstavlja za njegovu ljudsku narav. Ona je, kao i naša, namijenjena vječnom životu; k tome, za razliku od naše, savršeno je izuzeta od grijeha koji je uzrok smrti.
Prihvaćajući svojom ljudskom voljom da se vrši Očeva volja, Isus prihvaća smrt kao otkupiteljsku da “u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo”. (KKC 612)

Oče naš…

1. Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: “Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.” (Mt 26, 36)
Zdravo Marijo…

2. I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” (Mt 26, 37-38)
Zdravo Marijo…

3. I ode malo dalje, pade ničice moleći: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” (Mt 26, 39)
Zdravo Marijo…

4. I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.”
(Mt 26, 40-41)
Zdravo Marijo…

5. Opet, po drugi put, ode i pomoli se: “Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!” (Mt 26, 42)
Zdravo Marijo…

6. I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. (Mt 26, 43-44)
Zdravo Marijo…

7. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. (Lk 22, 44)
Zdravo Marijo…

8. Tada dođe učenicima i reče im: “Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.” (Mt 26, 45-46)
Zdravo Marijo…

9. Uto stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama… I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. (Mk 14, 43-46)
Zdravo Marijo…

10. Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam… Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. (Ps 23, 1.4)
Zdravo Marijo… Slava Ocu… O moj Isuse…

Bičevanje
Drugo žalosno otajstvo

“Doista, […] kao što su neposluhom jednog čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.” Svojim posluhom do smrti, Isus je uzeo mjesto Sluge patnika koji “žrtvuje […] život svoj za naknadnicu”… (KKC 615)

Oče naš…

1. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli… Upita ih dakle upravitelj: “Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?” A oni rekoše: “Barabu!” (Mt 27, 15.21)
Zdravo Marijo…

2. Kaže im Pilat: “Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?” Oni će: “Neka se razapne.” (Mt 27, 22)
Zdravo Marijo…

3. Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: “Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!” (Mt 27, 24)
Zdravo Marijo…

4. Sav narod nato odvrati: “Krv njegova na nas i na djecu našu!” (Mt 27, 25)
Zdravo Marijo…

5. Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. (Mt 27, 26)
Zdravo Marijo…

6. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. (Iz 53, 3)
Zdravo Marijo…

7. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. (Iz 53, 4)
Zdravo Marijo…

8. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Iz 53, 5)
Zdravo Marijo…

9. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. (Iz 53, 7)
Zdravo Marijo…

10. Smiluj mi se, Gospodine, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo. Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo… Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud… A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj! (Ps 31, 10.12.14.15)
Zdravo Marijo… Slava Ocu… O moj Isuse…

Krunjenje trnjem
Treće žalosno otajstvo

…Tako je, u patnji i smrti, njegovo čovještvo postalo slobodnim i savršenim oruđem njegove božanske ljubavi koja hoće spasenje ljudi. Zaista, on je slobodno prihvatio svoju muku i smrt iz ljubavi za svoga Oca i za ljude koje Otac hoće spasiti: “Nitko […] mi ne oduzima život, nego ja ga sam od sebe polažem”… (KKC 609)

Oče naš…

1. Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: “Ti li si židovski kralj?” (Iv 18, 33)
Zdravo Marijo…

2. Odgovori Isus: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.” (Iv 18, 36)
Zdravo Marijo…

3. “Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.” (Iv 10, 17-18)
Zdravo Marijo…

4. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. (Mt 27, 27)
Zdravo Marijo…

5. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: “Proreci tko te udario!” I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. (Lk 22, 63-65)
Zdravo Marijo…

6. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. (Mt 27, 28)
Zdravo Marijo…

7. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: “Zdravo, kralju židovski!” (Mt 27, 29)
Zdravo Marijo…

8. Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. (Mt 27, 30)
Zdravo Marijo…

9. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. (Mt 27, 31)
Zdravo Marijo…

10. Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim? Nek’ se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek’ i rat plane protiv
mene, i tada pun sam pouzdanja. (Ps 27, 1.3)
Zdravo Marijo… Slava Ocu… O moj Isuse…

Nošenje križa
Četvrto žalosno otajstvo

Križ je jedina žrtva Krista, jedinog “posrednika između Boga i ljudî”. A budući da se, u svojoj utjelovljenoj božanskoj Osobi, “na neki način sjedinio sa svakim čovjekom”, on “svima pruža
mogućnost da na Bogu znan način budu pridruženi […] vazmenom otajstvu”. On svoje učenike pozivlje da uzmu svoj križ i idu za njim… (KKC 618)

Oče naš…

1. Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. (Iv 19, 16-17)
Zdravo Marijo…

2. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. (Lk 23, 26)
Zdravo Marijo…

3. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. (Lk 23, 27-28)
Zdravo Marijo…

4. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ (Lk 23, 29)
Zdravo Marijo…

5. Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ (Lk 23, 30)
Zdravo Marijo…

6. “Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?” (Lk 23, 31)
Zdravo Marijo…

7. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. (Mk 15, 22-23)
Zdravo Marijo…

8. Tada Isus reče svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.” (Mt 16, 24-25)
Zdravo Marijo...

9. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. Bili mi nevoljama pritisnuti, za vašu je to utjehu i spasenje… (2 Kor 1, 5-6)
Zdravo Marijo…

10. Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan. Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me! Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! (Ps 25, 16-18)
Zdravo Marijo… Slava Ocu… O moj Isuse…

Raspeće
Peto žalosno otajstvo

Ljubav do kraja jest ono što Kristovoj žrtvi daje vrijednost otkupljenja i zadovoljštine. On nas je u žrtvi svoga života sve poznavao i ljubio… Prisutnost u Kristu božanske Osobe Sina… čini mogućom njegovu otkupiteljsku žrtvu za sve. (KKC 616)

Oče naš…

1. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. (Lk 23, 33)
Zdravo Marijo…

2. A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. (Lk 23, 34)
Zdravo Marijo…

3. Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!” A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.” (Lk 23, 39-41)
Zdravo Marijo…

4. Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Lk 23, 42-43)
Zdravo Marijo…

5. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi. (Iv 19, 26-27)
Zdravo Marijo…

6. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eli, Eli, lema sabahtani?” To će reći: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mt 27, 45-46. Ps 22,2)
Zdravo Marijo…

7. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan sam.” (Iv 19, 28)
Zdravo Marijo…

8. A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!” (Iv 19, 19-30)
Zdravo Marijo…

9. I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu. (Lk 23, 46)
Zdravo Marijo…

10. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3, 16-17)
Zdravo Marijo… Slava Ocu… O moj Isuse…

Zdravo Kraljice…

Prevoditelj teksta: David Cindrić

Loader Loading...
EAD Logo Taking too long?

Reload Reload document
| Open Open in new tab