Priča o Čudotvornomu Djetetu Isusu počinje krajem 11. stoljeća, u Španjolskoj, u jednomu nakon rata polurazrušenu Karmelu. Brat Josef bio je nadaleko poznat po dubokoj ljubavi prema tajni Isusova djetinjstva. Jednoga dana, dok je čistio, stao je kraj njega graciozan dječak, neko ga je vrijeme pažljivo promatrao, a zatim upitao: “Znaš dobro čistiti, brate Josefe, ali znadeš li izmoliti jednu Zdravomariju?” “Da.” “Pa moli onda!” Kada je počeo moliti Anđeo Gospodnji, dijete ga prekine kod riječi “…i blagoslovljen plod utrobe tvoje” i reče: “To sam ja!”, a zatim je nestao.

Sveti je štovatelj Djeteta Isusa prema viđenju u dubokoj starosti izradio maleni voštani kipić koji je nakon njegove smrti procesijom unesen u crkvu. Kipić je odavde iznijela Maria Manrique de Lara i kao vjenčani dar predala svojoj kćerki Polyxeni, koja je dragocjeni kip poklonila prioru bosonogih otaca karmelićana samostana Sv. Marije od Pobjede u Pragu s riječima: “Evo, predajem vam što mi je najdragocjenije; častite njegov znamen i ništa vam ne će nedostajati.” Tako je započelo štovanje Svetoga Djeteta i pripisan mu je velik broj čudesnih događaja, među kojima je i obrana grada od opsade Šveđana.

Donacijama bosonogih karmelićana iz samostana Djeteta Isusa u Pragu kip Maloga Isusa dospio je tijekom rata u rezidenciju Družbe Isusove u Osijek. Otac Ignac Čižmešija, isusovac, podupro je ideju skupine vjernika o darivanju kipa upravo crkvi u Dalju. Dana 3. travnja 2011. godine kipić praškoga Djeteta Isusa u svečanoj je procesiji unesen u župnu crkvu sv. Josipa u Dalju, gdje je čuvan i izložen kako bi bio dostupan vjernicima i hodočasnicima za štovanje.

“Što me više štujete, to ću vam više pomoći!”

Čudotvorno Dijete Isus zaista želi biti konkretnim djelom i savjetom uz svaku osobu. Postoje mnogi divni zapisi o toj činjenici. No ono nije zadovoljno jer želi puno više štovanja i ljubavi. Uvijek je u potrazi za novim pristašama jer mali veličanstveni Kralj prebogat je milostima i njegova je desnica puna darova. Od njega potječe izjava: “Što me više štujete, to ću vam više pomoći!” (pater Cyrillus a Mater Dei).

Papa Pio XI. stavio je krunu na kip praškoga Malog Isusa 27. rujna 1924., a papa Benedikt XVI. postavio je novu krunu, kao i novo krzno od hermelina tijekom svojega apostolskog posjeta Češkoj u rujnu 2009. godine.

Uz kipić Djeteta Isusa iz Praga vezane su stoljetne pobožnosti djetinjstvu Isusovu, kao i mnoge legende i čudesa. No vijesti o čudesnim ozdravljenima nisu stvar prošlosti, već se nastavljaju i danas. Jedna takva vijest došla je iz Brazila. Tamara, dvogodišnja djevojčica, od rođenja je imala teške poremećaje i morala je koristiti posebne sprave za hodanje. Samo je uz puno truda uspijevala napraviti koji korak. Njezini su roditelji molili devetnicu u čast praškomu Djetetu. Šestoga dana devetnice djevojčica je prohodala bez pomagala. Liječnici su ostali zapanjeni. Neki nisu povjerovali da se radi o čudu, ali roditelji su uspjeli skupiti dovoljno novca za put do Praga i tako zahvalili Djetetu Isusu 1995. godine.

Drugi je slučaj izlječenje jedne Indijke koja je kao djevojka ostala nepokretna. Jednoga dana ukazalo joj se Dijete Isus iz Praga i ona je naslutila da može biti ozdravljena. Započela je moliti devetnicu Svetomu Djetetu služeći se knjižicom koju je pribavila odnekuda. Tijekom molitve osjetila je malo-pomalo, najprije u nogama, a zatim u čitavu tijelu, kako u njoj cirkulira život. Nakon nekoliko tjedana bila je izliječena od paralize. Godine 1994., nakon što je cijeli život prikupljala novac, u dobi od 71 godine, uspjela je otići na zahvalno hodočašće u Prag, gdje je kleknula pred Onim koji ju je izliječio.

Gornji tekst je izvadak iz knjižice “Pobožnost Djetetu Isusu – devetnice, krunica, litanije, molitve”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.