O Bože moj, Presveto Trojstvo kojem se klanjam, pomozi mi da potpuno zaboravim sebe da bih se ustalila u tebi, nepomična i tiha, kao da je već sada moja duša u vječnosti. Da ništa ne može uznemiriti moj mir, niti učiniti da izađem iz tebe, o moj Nepromjenljivi, nego da me svaka minuta odnosi u dubine tvoga Otajstva! Umiri moju dušu, učini u njoj svoje nebo, svoje ljubljeno boravište i mjesto svojega odmora; da te tu nikada ne ostavljam sama, nego da čitava budem tu, budna u vjeri, klanjajući se, posvema izručena tvojem stvaralačkom djelovanju.

O ljubljeni moj Kriste, raspeti iz ljubavi, htjela bih biti Zaručnicom tvojem Srcu, htjela bih te pokrivati slavom, htjela bih te ljubiti… sve do smrti iz ljubavi! No ja osjećam svoju nemoć i molim te da me „obučeš u sebe“, da poistovjetiš moju dušu sa svim pokretima svoje duše, da me preplaviš, da me obuzmeš, da me nadomjestiš, kako bi moj život bio samo odsjaj tvoga života. Dođi u mene kao Klanjatelj, kao Otkupitelj i kao Spasitelj.

O vječna Riječi, Riječi mojega Boga, želim provesti svoj život slušajući tebe, želim biti posve poučljiva, kako bih sve naučila od tebe. Zatim, u svim noćima, svim prazninama, svim nemoćima, želim te uporno uvijek gledati i boraviti pod tvojim velikim svjetlom; o moja ljubljena Zvijezdo, očaraj me da više ne mogu izaći iz tvojeg odsjaja.

O ognju što sažiže, Duše ljubavi, „siđi nad mene“, da se u mojoj duši ostvari kao jedno utjelovljenje Riječi: da mu ja budem jedno čovještvo više u kojem će obnavljati svo svoje Otajstvo.

I Ti, Oče, nagni se nad svojim jadnim malim stvorenjem, „pokrij ga svojom sjenom“, gledaj u njemu samo „Ljubljenoga u kojem ti je sva milina“.

O moja presveta Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, izručujem se vama kao plijen; utaborite se u meni da bih se ja utaborila u vama dok ne odem motriti u vašem svjetlu bezdan vaše veličine.

Amen.