Stavljam pred tebe, Gospodine,
svoju samoću, ispunjenu prazninom srca,
i izručujem ti u njoj svega sebe,
sa svime što što me udaljuje od tebe
i sa svim onim što ljubim više nego tebe.
Neka samoća prožme sve moje misli,
sve osjećaje i sva htijenja
kako bih mogao biti pred tobom posve sam,
slobodan od svega,
potpuno predan samo tebi.
Jer, Gospodine, gdje si ti sve, tu ne nedostaje ništa.
Tu ništa nije smetnja, ništa suvišak i ništa čežnja,
jer ti, Neizmjerni, daješ mjeru svemu
i sve daješ na mjeru koja nam pristaje.
Oslobodi me od svega prekomjernoga,
od svega ispraznoga što prazninom puni srce,
od svega što zarobljava i zasljepljuje,
svega što otklanja pogled od tebe
i od puta ljubavi, kojim pred nama vjerno kročiš.

Oslobodi mi srce praznine
koja ne da mjesta tvojoj riječi;
ispuni ga svojom blizinom
koja ga otvara svakomu čovjeku
svakomu novom trenutku
i svakomu daru koji mi povjeravaš
– za ljude kojima me šalješ.

Gospodine, uzmi od mene
sve što me priječi da idem k tebi
i da budem s tobom;
daruj mi ono što mi pomaže
da dođem k tebi
i da ostanem u tebi;
uzmi me od mene i vrati me k sebi
da budem sasvim tvoj. Amen.

Molitva je izvorno objavljena u Živom vrelu. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta vrijedi isključivo za portal Bitno.net.