U bizantskom katoličkom obredu (grkokatoličkom) neposredna molitvena priprema za svetkovinu Rođenja Gospodnjega – Božić započinje 20. prosinca. Od toga dana se mole molitveni tekstovi koji su posve prožeti božićnim otajstvom utjelovljenja Sina Božjega.

Moleben je molitva ili molbenica koja se najčešće moli ili točnije pjeva u čast određenog blagdana ili sveca. U predbožićnom molebenu kojega ovdje donosimo središnji dio je ”kanon” – rukovet od osam pjesama od kojih svaka započinje stihom ”irmosom’ koji se referira na jednu od velikih biblijskih kantika ili hvalospjeva (Mojsija, proročice Ane, proroka Izaije, Jone i Habakuka, Danijela i triju mladića u babilonskoj peći te završni hvalospjev Marijin ”Veliča”).

U nastavku irmosa redaju se tropari – kratke pjesme ili stihovi koji na hvalbeni način govore o otajstvu blagdana ili životu sveca. Najpoznatiji i jedan od najstarijih pisaca kanona bio je sveti Ivan Damašćanski (676. – 749.), glasoviti teolog rane Crkve. U tipičnom grčkom himnografskom stilu, pjesme obiluju hvalama, čuđenjem, alegorijama i simboličkim povezivanjem Staroga i Novoga zavjeta kroz koje se provlači vrlo suptilna i duboka teologija Utjelovljenja i spasenja te radonsim poziv da se uključimo u svečano slavlje i radosno iščekivanje Božića.

Predbožićni moleben

TROPAR PREDBLAGDANA BOŽIĆA, glas 4.

Spremaj se, Betleheme, otvori se svima Edene! Uresi se, Efrato, jer u špilji od Djevice procvjeta Drvo života! Njezina utroba posta duhovnim rajem, u kojem se nalazi božansko Drvo od kojega jedeći, bit ćemo živi, a ne umrijeti kao Adam. Krist se rađa, da obnovi nekoć palog čovjeka.

KANON Predvečerja Rođenja, glas 6.:

Pjesma 1.

Irmos: Nekoć si pokopao tiranskoga progonitelja pod valovima morskim a sada si skriven u jaslama dok te Herod smjera ubiti! Mi, pak, sa zvjezdoznancima zapjevajmo Gospodu, jer se slavno proslavi!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Gospode, Bože moj, rođendansku ti pjesan uznosim, radujući se u predvečerje blagdana jer svojim rođenjem darovao si mi božanski preporod i podigao me k prvotnom savršenstvu.

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Sve stvorenje na nebu i na zemlji zastalo je gledajući tvoju moć, kako u nebu sjediš na prijestolju a dolje u jaslama! Došao si k nama na neshvatljiv način, Spasitelju, pojavivši se u dvije naravi: kao Bog i čovjek!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Želeći sve ispuniti slavom svojom, došao si i priklonio nebesa sve do zemlje! Poput rose na runo sišao si u Djevinu utrobu i dolaziš se roditi u dvije naravi: kao Bog i čovjek!

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Katavasija: Krist se rađa, slavite! Krist silazi s nebesa, iziđite mu ususret! Krist je na zemlji, zanosni budite! Pjevaj, Gospodu, sva zemljo, svi narodi radosno mu kličite, jer se proslavi!

Pjesma 3.

Irmos: Tebe koji si utvrdio zemlju nad vodama sada sva stvorenja gledaju kako se rađaš u špilji, i drhćući od silna udivljenja kliču: Nitko nije svet kao ti, Gospode!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Htijući otkriti znakove svoga utjelovljenja, milosni Gospode, razotkrivao si viđenja i nadahnjivao proroštva. Sada dolaziš da ih sve ispuniš rađajući se tijelom od čiste Djevice u Davidovu gradu.

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Zemlja se otvorila da primi Spasitelja: anđeli ga slave, nebo šalje zvijezdu, pastiri mu hvale pjevaju a zvjezdoznanci dare prinose: Priznaj ga, svijete čitavi!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Zagonetke proroka i vidioca Barlama sada se ispuniše jer zvijezda iziđe iz Jakova i povede zvjezdoznance, kraljeve perzijske, da donose dare Suncu slave!

Slava, I sada:

Katavasija: Sinu, od Oca prije vijeka bezgrešno rođenomu, i u posljednja vremena od Djevice bez sjemena utjelovljenomu, Kristu Bogu, uskliknimo: Ti si nam snagu podigao jer svet jesi, Gospode!

Sjedalan: Danas mi se zemlja učini nebom jer se na njoj rađa Stvoritelj i u Betlehemu judejskomu sklanja u jasle. Pastiri neprestano s anđelima pjevaju: ‘Slava na visinama a na zemlji mir!’ – jer vidješe zvijezdu gdje putuje s mudracima koji žure prinijeti dare: zlato, smirnu i tamjan Svetvorcu kao Bogu sviju i Kralju vječnomu, koji se u špilji iz milosrđa rodio!

Pjesma 4.

Irmos: Predvidjevši unaprijed tvoj dolazak od Djevice, Habakuk s trepetom klicaše: S Temana dolaziš kao utjelovljeni, Otkupitelju, da izvedeš Adama iz progonstva njegova!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Gospod koji je iščekivanje narodâ i spasenje svijeta se približava i dolazi! Pripremi špilju, Betleheme grade, a vi pastiri pohrlite zajedno sa zvjezdoznancima!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Nadmoćnom snagom svoje božanske naravi, združio si se sa smrtnim čovjekom po nepomiješanom sjedinjenju, uzevši lik Adamove puti, Spase! Prihvativši tako ljudsku narav, dao si joj besmrtnost i spasenje!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Riječ se objavila i preuzela našu tjelesnu narav, i u svom neshvatljivom silasku među nama se nastanila. Dođite, vjerni, podignimo oči i zagledajmo se u slavu Njegovu, slavu Sina jedinorođenoga od Boga Oca!

Slava, I sada:

Katavasija: Kriste – mladico iz korijena Jišajeva i cvijete što iz njega proklija, ti si iz iznikao Djevice! Kao iz slavne gore šumom osjenjene došao si i utjelovio se od nevine nevjeste, bestjelesni Bože: Slava moći tvojoj, Gospode!

Pjesma 5.

Irmos: Izaija vidje nezalazeće svjetlo tvoje milosne bogoobjave, Kriste. Ustavši još u dubokoj noći, klicao je: Evo, Djevica će začeti i roditi utjelovljenu Riječ i svi stanovnici zemlje radosno će slaviti!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Kad si postao zemljanin, Stvoritelju, obnovio si sve rođene na zemlji a jasle, povoji i špiljica otkriše nam tvoju poniznost, o Riječi! Zaručnik tvoje majke ljudima se pokazao kao tvoj tjelesni otac i zauze mjesto Oca koji te promislom svojim rodi!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Zvjezdoznanci kao prvine narodâ priniješe ti darove kad si se u betlehemskoj špilji rodio od majke koja ne upozna porođajnih boli: smirnu što predskazuje tvoju smrt, zlato tvoju kraljevsku čast i tamjan kao predznak tvoga božanstva.

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Došao si po nadnaravnom porodu, Riječi suvječna Ocu, i nastanio se u jaslama posred špilje kao na prijestolju. Po svom čudesnom silasku zadivio si mudrace i pastire a anđele ispunio ushitom, te su klicali: Slava moći tvojoj!

Slava, I sada:

Katavasija: Kao Bog mira i Otac milosrđa, poslao si nam Anđela velikoga savjeta koji daje mir. Upućeni njime k svjetlu bogospoznaje, od noći bdijući, mi ti slavu pjevamo, Čovjekoljupče!

Pjesma 6.

Irmos: Jona bi zatvoren ali ne i zadržan u utrobi ribe a kad je izišao kao iz zaručničke ložnice, bijaše to slika tvoga rođenja i pojavka u tijelu. Ti si se rodio, smrt i ukop ćeš pretrpjeti a treći dan ponovno ustati!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Razdvojni zid drevnoga prokletstva bi razrušen tvojim dolaskom, Kriste! Ognjeni se mač sad povukao pred svima koji prilaze a ja sada po vjeri imam udjela u životnom rajskom drvu i ponovno postajem nositeljem ploda besmrtnosti.

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Podzemlje je grijehom vladalo od Adama do tvog pojavka, ali drska tiranija njegova bi uništena jer ti si se rodio u tijelu iz roda Davidova! Otkupitelju, ti si svjetlom obasjao prijestolje kraljevstva njegova i vladat ćeš u vijeke!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Zli Herod je postao ubojicom dječice ali ne i Krista! Premda je požeo gorku žetvu mladenaca nije uspio uhvatiti i pogubiti Kruh Života koji je po božanskoj moći progonitelju umaknuo kako bi svima život darovao!

Slava, I sada:

Katavasija: Iz utrobe svoje morska neman izbaci mladića Jonu onako kako ga i proguta a Riječ koja se u Djevici nastani i utjelovi, porodi se i uščuva ju nevinom; budući je sâm nepodložan truleži, sačuvao je nepovrijeđenom onu koja ga rodi.

KONDAK, Predblagdana, glas 3.:

Djevica dolazi danas u špilju na neizrecivi način roditi vječnu Riječ. Čuvši to, raduj se cijeli svijete, s anđelima i pastirima slavi onoga, koji se htio objaviti kao djetešce malo koje je predvječni Bog!

IKOS: Sveta se proročka kazivanja danas dovršuju jer evo, Djevica rađa svesavršenoga u špilji, u Betlehemu gradu. Svako stvorenje se obnavlja, raduje i poskakuje jer Vadar dolazi boraviti sa slugama i osloboditi nas strahotne vlasti pod koju padosmo smrću, te se pokazuje kao novorođenac povijen u jaslama, kao malo dijete koje je predvječni Bog!

Pjesma 7.

Irmos: O neizreciva li čuda! U peći si spasio svete mladiće od plamena a sada se kao dijete polažeš u siromaške jasle da bi spasio nas koji pjevamo: Blagoslovljen budi, Bože, Spasitelju naš!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Neprijatelj i lažac bi ranjen vidjevši Boga kao djetešce položena u bijedu tijesnih jaslica. Rukom Božjom on bî poražen radi spasenja nas koji pjevamo: Blagoslovljen budi, Bože, Spasitelju naš!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Blažene jasle koje kao kerubinsko prijestolje primiše Stvoritelja kao novorođenca, radi spasenja nas koji pjevamo: Blagoslovljen budi, Bože, Spasitelju naš!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Poslušan zakonima smrtnika, došao si kao dijete, dao se poviti u pelene i tako razriješio povoje mojih grijeha te darovao slobodu svima koji glasno kliču: Blagoslovljen budi, Bože, Spasitelju naš!

Slava, I sada:

Katavasija: Mladići, pobožno odgojeni, prezreše zlu zapovijed i ne prestrašiše se osude ognja, već posred plamena stajahu i pjevahu: Blagoslovljen si, Bože otaca naših!

Pjesma 8.

Irmos: Obradujte se, nebesa! Uzigrajte temelji zemlje! Vidite onoga koji na nebesima prebiva i svijet u rukama svojim drži, kako biva povijen u pelene i ugošćen u jasle! Mladići blagoslivljajte, svećenici slavite, narodi uzvisujte ga dovijeka!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Zatočeni Adam je oslobođen a svima vjernima je darovano otkupljenje, jer ti si se, Spasitelju, dao svezati u povoje i u špilji položiti u jasle nijeme živine! Radosno ti s vjerom prinosimo slavljeničku pjesmu u predvečerje rođenja tvoga!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Idolopoklonstvo narodâ će prestati jer mudri zvijezdoznanci s Istoka doniješe dare Kristu, Kralju sviju: zlato, smirnu i tamjan. Mladići blagoslivljajte, svećenici slavite, narodi uzvisujte ga dovijeka!

Blagoslivljajmo Oca i Sina i Svetoga Duha, Gospoda!

O divna li čuda dobrote i beskrajne poniznosti njegove! Koji na nebu prebiva ubrojen je među djecom! Koji je Bog sviju svojom voljom bježi od Heroda kralja! Mladići blagoslivljajte, svećenici slavite, narodi uzvisujte ga dovijeka!

Hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka.

Katavasija: Peć što je žarila rosom, bila je slika nadnaravnoga čuda, jer ne sažga mladiće kao ni Djevicu oganj božanstva koji siđe u njenu utrobu; stoga slaveći pjevajmo: sva stvorenja blagoslivljajte Gospoda i uzvisujte ga dovijeka!

Pjesma 9.

Irmos: Ne čudi se, majko, gledajući kao dijete mene, Sina rođena u krilu Očevu prije jutarnje danice, jer ja dolazim uzdići i proslaviti palu narav onih koji te ljubavlju i vjerom veličaju!

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

‘Sine moj koji si odvijeka, ja sam blagoslovljena tvojim čudesnim rođenjem jer si me od svih boli oslobodio. Dok gledam kako od Heroda bježiš, mač boli mi srcem prolazi. No, ti ćeš živjeti i spasiti sve koji ti se klanjaju.’

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

‘Poput prognanika ja bježim u Egipat, majko, ali ću smrskati krivobogove što ih ljudske ruke načiniše. Oni koji mi uzaludno o glavi rade bit će razbijeni na komadiće poput suda lončareva a svojom božanskom moći uzvisit ću sve koji te vjerom i ljubavlju veličaju!’

– Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Sva stvorenja neka se uzraduju jer Stvoritelj sada postaje stvorenjem! On koji je prije svega sada se objavljuje kao ponovno otkriveni Bog! Motreći to čudo s vjerom, mudraci pohitite s darima a pastiri plješćite rukama! Ljudi, pridružite se anđelima i sveti blagdan proslavite!

Slava, I sada:

Katavasija: Divno i preslavno vidim otajstvo: Špilju kao nebo, Djevicu kao kerubinsko prijestolje, jasle kao boravište u kojem leži Neobuhvatni Krist Bog. Pjevajući ga veličajmo!

Pohvala Bogorodici

Dostojno je uistinu blaženom tebe zvati, Bogorodice, vazda blaženu i posve nevinu i Majku Boga našega. Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, koja si bez povrede Boga-Riječ rodila, kao istinsku Bogorodicu, tebe veličamo!

ZAVRŠNE MOLITVE

Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Presveta Trojice, pomiluj nas. Gospode, očisti grijehe naše. Vladaru, otpusti bezakonja naša. Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše imena svoga radi.

Gospode, pomiluj. Gospode, pomiluj. Gospode, pomiluj.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.

STIHIRE NA STIHOVE, glas 2.:

Približio se čas našega spasenja.* Pripremi se, špiljo, jer Djevica dolazi roditi!* Betleheme, zemljo Judina, uresi i veseli se* jer iz tebe će zasjati Gospod naš!* Počujte gore i brežuljci zemlje Judejske,* evo dolazi Krist kako bi kao Čovjekoljubac* spasio stvorenoga čovjeka.

Betleheme, zemljo Judina, pripremi božansku špilju za boravište gdje će se Bog u tijelu roditi od Djeve koja muža ne upozna, da spasi rod ljudski.

Dođite, započnimo s vjerom slavlje Kristova rođenja, i promatrajući zvijezdu s kojom mudraci pjevahu, duhovnim pjesmama s pastirima kličimo: Iz djevičanske utrobe dolazi spas čovjeka, pozivajući sve vjerne!

Slava: I sada:

Svetkujmo unaprijed Kristovo rođenje, ljudi, i duhom se prenesimo u Betlehem. Uznesimo se mislima i duhovnim očima promotrimo Djevu koja ide prema špilji roditi Svevladara i Boga našega. Ugledavši čudo veliko, Josip mišljaše da gleda u povijenom djetetu vidi čovjeka, ali po događajima shvati da je pravi Bog, koji dušama našim daje obilje milosti.

Slava: I sada: Gospode, pomiluj. (triput).

Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Sine Božji, pomiluj nas.

Amen.