Jedan mladić koji je prije nekoliko godina poginuo u prometnoj nesreći ostavio je bolnu molitvu – oporuku u kojoj je opisao svoje neispunjeno očekivanje i svoj nedosanjani san, barem ovdje na zemlji!

Riječi ovog mladića pokazatelj su onoga što osjećaju toliki ljudi koji očajnički traže ljubav i ne nalaze nikoga tko bi im je pomogao susresti. Vrijedno je truda razmišljati nad riječima ove molitve, koje su prijekor svima nama koji smo susreli i spoznali ljubav:

“Gospodine, ne mogu moliti: To me nikada nitko nije naučio. Pa ni sada ne znam što Ti kazati. Postojiš li uopće? Ako postojiš, zašto ne dopustiš da Te ugledam? Možda tražim previše!

Vrhunci, more, cvijeće, sve stvoreno govori o Tebi, ali ja nisam sposoban otkriti Te. Kažu da je ljubav dokaz Tvog postojanja. Možda Te zbog toga nisam susreo: nikada nisam bio ljubljen tako da osjetim Tvoju prisutnost.

Gospodine, daj da susretnem ljubav koja me vodi k Tebi, iskrenu, nesebičnu, vjernu i plemenitu ljubav, koja bi barem malo bila Tvoja slika.”

Mi znamo da ta ljubav postoji, znamo da je ta ljubav govorila, da je ušla u povijest i da ima svoju povijest: Zašto to svima ne kažemo?

Tekst je izvadak iz knjige Bog je ljubav: Duhovne vježbe održane Ivanu Pavlu II. mons. Angela Comastrija. Hrvatsko izdanje objavila je izdavačka kuća Verbum. Ekskluzivno pravo prenošenja vrijedi isključivo za Bitno.net.