Bože moj, stvorio si me da budem žena. Prihvaćam naum Tvoj sa mnom. I, evo, prepoznajem se kao žena. Prepoznajem u sebi da trebam biti nečija pomoć i majka. Dok to ne postanem, nemirno je srce moje. No, poznajem svoju slabost i sa žaljenjem ti priznajem svako svoje zlo. Zato se utječem Tebi, Stvoritelju svome. Spasi me od napasti da, u pustinji svoga srca, sama tražim muža. Spasi me i od tuđih napasnih želja da me na svoj način udaju. Prihvaćam jedinoga muža za kojega si me pripravio već onda kada si me stvorio kao ženu. Ne znam gdje je on. Ne znam tko je on. Možda sam ga već i vidjela, ali ga bez Tvoga Duha nisam mogla prepoznati. Zato ti predajem srce i sav svoj život. Učini me blagoslovljenom ženom tvoga sluge, moga blagoslovljenoga muža. U njemu Ti dođi po mene te nam budi čuvar braka i obitelji. Na Tvoju slavu želim živjeti svoj brak i Tvojoj slavi posvećujem svoju plodnost. Tako neka bude! Amen.

Kada se on preda mnom pojavi, a Ti mi iznutra objaviš da je to on, neću se opirati jer te poznajem, Ljubavi. Znam da nisi ni šum što prolazi ušima, ni strast u udovima što se diže kao lav da bi zatim nestao, kao smrt s plijenom života. Nisi ni rumenilo zbunjenih obraza, nego si Ljubav vječna; vječni lahor srca što sve podnosi i iza svega ostaje. Na stupovima istine leži hram Tvoj, a predvorje mu puno nepatvorene dobrote i rijeke života izviru iz njega. Taj hram je Čovjek što si ga stvorio; taj hram je brak. U svetištu me čekaš, spoznatljiva Tajno, kako bi mi svoje lice otkrio i učinio me svojim živim oltarom. Predajem ti se i posvećujem zauvijek. U Tebe se uzdam, o, da se ne postidim nikada.

Autor: Rajko Bundalo