Pred asiškim biskupom i okupljenim Asižanima Franjo je ostvario svoje razbaštinjenje. Odrekao se sigurnosti i bogatstva, koje mu je pružao njegov zemaljski otac, kako bi mogao imati što dublje i istinitije iskustvo nebeskoga Oca. Ocu je povratio novac što ga je čovjek Božji htio upotrijebiti za pothvat na spomenutoj crkvi, jer ga je na to uputio gradski biskup, čovjek zaista veoma pobožan; zato je to rekao što nije bilo dopušteno od krivo stečenog nešto upotrijebiti za svete svrhe. A mnogi su od onih, koji su se okupili, čuli kako je rekao: “Od sada ću slobodno govoriti: Oče naš koji jesi na nebesima, a neću govoriti: Oče Petre Bernardone, a njemu ne vraćam evo samo novac, nego se odričem i cjelokupne odjeće. Gol ću, dakle, poći Gospodinu” (2 Čel 12)

To je Franjino iskustvo Oca jedinstveno, a ostavilo je na njega trajan pečat. Otkrio je u potpunom siromaštvu neizrecivu brigu kojom ga Otac ljubi. Osjećao je blagoslovljenu životnu ovisnost o Ocu; posve se prepustio toj Očevoj nježnosti i ljubavi koju je otkrio na svakome koraku. Odatle i živopisni izvještaji o Franjinoj propovijedi pticama, zatim njegova parafraza Očenaša i drugo.

Pokušaj kroz meditativnu molitvu pronaći put do takvog iskustva.

Oče,

Ovdje sam, mirujem pred tobom. Prepoznajem sebe u tajni tvoje ljubavi!

Osjećam svoje ruke koje mimo počivaju na mom krilu, i pre­poznajem u njima tvoj dar!

Ti si mi dao ruke, one su izraz tvoje brige za mene!

Ti si ih sazdao već u utrobi majke.

U svakom pokretu ruke prepoznajem tvoju ljubav.

Sve što rukama činim, svaki pokret prstiju, svako otvaranje

vrata, svako umivanje i svako rukovanje govori mi o svemu

što moje ruke mogu, i o tvojoj dobroti kojom si sve to utkao u moje ruke!

Svaki pokret mojih ruku je molitva!

Moje uzdizanje ruku je molitva!

Oče, neka te moje ruke slave i veličaju!

Osjećam svoje oči, otkrivam svijet izvan sebe!

A ipak, svaki prizor kroz prozor mojih očiju ulazi duboko,

duboko u moje biće! U očima prepoznajem tvoj dar.

Ti si htio da imam oči, ti si htio da vidim, htio si da gledam.

Htio si da svaki moj pogled bude molitva!

Želiš da te slavim u tom daru promatranja, u toj sposobnosti gledanja!

Slavim te, Oče, u svakom prizoru, u svemu što ulazi na ta vrata u moju dušu,

u svemu što kroz moje oči ulazi u moju nutrinu!

I sve što vidim, Oče, sve je dar!

Sve do čega moje oči prodiru, tvoj je dar.

Sve si stvorio upravo zato da ja mogu vidjeti, da mogu uživati u darovima tvojim!

Dar si, Oče, u suncu i mjesecu, dar si u pticama u letu i u oblacima!

Dar si, Oče, u svakom vremenu svojem!

Osjećam svoje disanje. I kroz disanje osjećam cijelo tvoje tijelo.

Prepoznajem, Oče, i u tome čudesni dar tvoje dobrote.

Oče, zahvaljujem ti i na daru života. Dišem, jer si ti htio!

Ti znaš i poznaš onaj sudbonosni trenutak kad sam počeo disati

Tebi je to znano!

Ti već sada znaš i onaj drugi neizrecivi čas kad ću posljednji put izdahnuti

da se pretopim u vječni Dah tvoga života! Sve ti je znano!

Jer ti si mi dao sposobnost disanja.

Ti znaš i poznaš, Oče, broj mojih udisaja sve do ovoga časa! Svaki udisaj novi je dar!

Ti si me u jednome času naučio disati. Ti mi neprestano daješ moć disanja i življenja!

Od tebe je, Oče, i zrak što udišem. Sve je tvoje, od tebe dolazi jer me ljubiš, jer se brineš za mene!

Oče, zahvaljujem ti sa svakim udisajem!

Želim da moje disanje postane molitva zahvaljivanja!

Želim da ritam moga života postanu litanije ljubavi za tebe!

Želim, Oče, da osjetiš kako te sve što god diše slavi i veliča!

Oče,

napokon, i to što živim, tvoj je dar!

Htio bih danas prihvatiti i svoj život! Htio bih ti za nj reći hvala!

Hvala za ovo što jesam, i za to što jesam, i za to što sam upra­vo ovakav kakvim si me ti, Oče, htio!

Želim ti reći hvala za svaki dan svoga života jer to je tvoj dar! Hvala za svaki trenutak

moga svjesnog življenja; hvala za umore i odmore; hvala za san i budno stanje!

Sve je tvoje, Oče, sve od tebe dolazi!

Ti si me obdario životom! Život je dar, tvoj dar meni! Oče,

izvore svakoga života,

vjerujem da sve od tebe dolazi, vjerujem da se potpuno mogu prepustiti tvojoj ljubavi i dobroti,

vjerujem da mi o tome mogu govorili sva stvorenja na zemlji,

vjerujem da o tome govori svaki atom moga bića, svaka želja i misao, svaka čežnja moga srca!

Oče,

sve je od tebe i za tebe! Tebi se klanjam!

U tišini i osluškivanju svoga bića i ritma života želim se pre­pustiti radosti što si me darovao meni,

što me prihvaćaš kao moje vlastito uzdarje tebi.

fra Zvjezdan Linić, iz knjige Moliti Franjinim srcem