Moli i radi

Molitva nas otvara daru Božjem

I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: “Svi te traže.” Kaže im: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.” I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Mk 1,29-39

Promišljamo evanđeoski odlomak u kojemu Isus daje dva obrasca djelovanja koje je kasnije sv. Benedikt postavio kao načelo svoje redovničke zajednice – Moli i radi. I doista, ima li boljeg recepta za postizanje sreće i mira? Ima li prikladnije sredstvo za ostvarenje i održavanje sreće i mira od molitve i rada?

Molitva, ali svakodnevna, ustrajna, zahvalna molitva nam pomaže uspostaviti pravi odnos s Bogom, sa sobom, s drugim čovjekom te sa prostorom i vremenom u kojemu živimo. U molitvi puno sigurnije i kvalitetnije možemo otkriti povjerene nam talente te jasnije razabrati konkretne Božje poticaje u znakovima vremena. Istinska, opredijeljena molitva nam bistri pogled na međuljudske odnose, u pravom svjetlu vidimo sadašnjost, prošlost što je ostavila svoj trag na nama i budućnost što ćemo proživjeti na putu prema Kraljevstvu Božjem. Molitva nas oslobađa umišljenosti ili frustriranosti. Uči nas pravoj mjeri kako se ne bismo niti podcijenili niti precijenili, nego kako bismo mogli imati pravu sliku o sebi i svojim odnosima.

Ipak, valja nam naučiti moliti. Odnos s Bogom u molitvi nije odnos kakav se u bajkama ima sa zlatnim ribicama ili duhovima iz svjetiljki. Bog nije čarobnjak, nego Otac. Bog je Otac koji zna što je najbolje za njegovu djecu. Za svu djecu, a ne za neko dijete koje plače, kmeči i privlači pažnju.

Prečesto ne znamo što da molimo i ne znamo kako valja moliti. Zato je potrebno u molitvi manje govoriti, a više slušati. Manje zahtijevati, a više osluškivati. Manje tražiti, a više davati i primati. Molitva je prilika da postanemo svjesni da nam je darovan Duh Sveti koji potpomaže našu nemoć.
Duh Sveti koji nas potiče da svojim radom budemo trajni suradnici Božji u stvaranju i usavršavanju svijeta. Bog nam je dao mogućnost da radom blagoslovimo svoje postojanje, uljepšamo zemlju koja nam je darovana i usrećimo ljude s kojima dijelimo prostor i vrijeme.

Predugo se smatralo da je rad na koji je čovjek primoran prokletstvo koje je zadesilo grešno čovječanstvo. No, mi kršćani znamo da se radom postaje čovjek, da razvijamo svoje sposobnosti, bivamo suradnici Božji te svjedoci vjere, ljubavi i nade.

Molitva i rad su zapravo sinonimi za dva odnosa koja svaki čovjek treba uspostaviti. Odnos prema Bogu i odnos prema svijetu. Molitva koja nas uvjerava da ima smisla potiče nas da prionemo radu vjerujući da Bog blagoslivlja i nagrađuje iskrena nastojanja. A rad nas odgaja za produbljivanje vjere da nakon posla na ovoj zemlji, kada se susretnemo s Božanskim Poslodavcem, zavrijedimo primiti plaću za svoj trud.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.


Objavljeno: 30. kolovoza 2013.

Možda vam se svidi