Kad je završio molitvu u Getsemanskome vrtu, Gospodin je ustao i još jednom probudio svoje učenike, koji su zaspali od umora i tuge. “Ustanite! Hajdemo!” rekao im je, “evo, moj izdajnik dolazi. Dok je još govorio, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, s brojnom svjetinom naoružanom mačevima i toljagama.”

Izdaja je počinjena izrazom prijateljstva: “Pristupi Isusu i reče: ‘Zdravo, Učitelju!’ I poljubi ga.” Izgleda nemoguće da čovjek koji je tako dobro poznavao Isusa može biti sposoban izdati ga. Što se dogodilo u Judinoj duši? On je bio prisutan kada su se dogodila tolika čuda i bila mu je poznata dobrota Gospodinova srca. Privučen njegovim riječima, postavši jedan od dvanaestorice, znao je da je među najbližim Isusovim prijateljima. Gospodin ga je osobno izabrao i pozvao da bude apostol. Nakon uzašašća, kada je trebalo ispuniti Judino mjesto, Petar se prisjetio da se i “Juda ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi”. I Juda je poslan propovijedati i vidio je obilan plod svojega apostolata. Možda je činio čuda kao i drugi. Vodio je prisne i osobne razgovor sa svojim Učiteljem, kao i svi ostali apostoli. Što se dogodilo u njegovoj duši da je odlučio izdati Gospodina za trideset srebrnjaka?

Isus nije propustio uzvratiti dobrim onome tko mu je nanio zlo. Nakon što je iskreno pozdravio Judu, opomenuo ga je, ne grubo – kako je zaslužio, nego nježno – kako se ophodi s bolesnom osobom. Oslovio ga je imenom, što je znak prijateljstva i upozorio ga na veličinu zločina što ga upravo čini: ‘Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega!’ (Lk 22,48). Znakom mira objavljuješ mi rat? Znakom ljubavi šalješ me u smrt? Kako bi prisilio Judu još bolje shvatiti svoju krivicu, Gospodin mu postavlja drugo pitanje puno ljubavi: ‘Prijatelju, zašto si došao?’ (usp. Mt 26,50). Prijatelju, nepravda koju mi nanosiš tim je veća jer si mi bio prijatelj i tim više me ranjava bol koju mi zadaješ. Jer ‘da me neprijatelj napao, mogao bih to podnijeti… ali ti, moj prijatelj, moj bliski prijatelj s kojim sam bio jedno…’ (usp. Ps 55,13–14) Prijatelj, to si mi bio, što se mene tiče to još možeš biti. Spreman sam obnoviti prijateljstvo. Prijatelju, ako me i ne voliš, ja te volim. Prijatelju, zašto ovo radiš? Po što si došao?

Bez obzira na težinu grijeha koji smo počinili, Gospodin je uvijek spreman oprostiti. On uzima u obzir ljudsku slabost, naše mane i pogrješke. Uvijek nas je spreman primiti u okrilje svoga prijateljstva, dati nam potrebne milosti kako bismo mogli ići dalje ukoliko uistinu želimo nastaviti borbu. Ako smo suočeni s porazom i nakon brojnih nastojanja, znajmo da Bog ne traži toliko naš uspjeh koliko našu poniznost započinjati iznova, ne prepuštajući se obeshrabrenosti i pesimizmu, primjenjujući teološku krjepost nade.

Dok razmatramo ove prizore muke, preispitajmo se jesmo li vjerni svojemu pozivu u malim stvarima. Vodim li na nekim područjima dvostruki život? Jesam li vjeran dužnostima vlastitoga poziva? Nastojim li osigurati iskren odnos s Gospodinom? Izbjegavam li lagodnost i navezanost na materijalna dobra (“trideset srebrnjaka”)?

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]