Jedinstvo Starog i Novog zavjeta

Iz jedinstva Božjeg nauma i njegove Objave proizlazi jedinstvo dvaju Zavjeta: Stari zavjet pripravlja Novi, a Novi ispunjava Stari. Oba se međusobno osvjetljuju; i jedan i drugi su prava riječ Božja.

Molitva

120 Po apostolskoj Predaji Crkva je razaznala, koje spise uključiti u popis Svetih knjiga.[94] Taj zaokruženi popis nazvan je “Kanonom” Svetih pisama. Prema njemu Stari zavjet sadrži 46 knjiga (45, ako se Jeremija i Tužaljke uzmu kao jedinstven spis), a Novi zavjet 27:[95]

Stari zavjet: Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, Ponovljeni zakon, Jošua, Suci, Knjiga o Ruti, dvije knjige o Samuelu, dvije knjige o Kraljevima, dvije knjige Ljetopisa, Knjiga Ezrina i Nehemijina, Tobija, Judita, Estera, dvije knjige o Makabejcima, Job, Psalmi, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova, Izaija, Jeremija, Tužaljke, Baruh, Ezekiel, Daniel, Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Novi zavjet: Evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, Djela apostolska, Poslanice apostola Pavla Rimljanima, prva i druga Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, prva i druga Solunjanima, prva i druga Timoteju, Titu, Filemonu, Poslanica Hebrejima, Jakovljeva poslanica, prva i druga Poslanica Petrova, tri Poslanice Ivanove, Judina poslanica i Otkrivenje Ivanovo.

Stari zavjet

121 Stari je zavjet neodvojiv dio Svetog pisma. Njegove su knjige od Boga nadahnute i neprolazne vrijednosti,[96] jer Stari savez nije nikad bio opozvan.

122 I doista, “starozavjetni raspoređaj (= ekonomija) bijaše prvenstveno tome usmjeren da pripravi(…) dolazak Krista, sveopćeg spasitelja”. Knjige Starog zavjeta, “makar sadržavale što nesavršeno i privremeno”, ipak svjedoče o čitavom odgojnom postupku Božje spasiteljske ljubavi; “izražavaju živu svijest o Bogu, u njima su pohranjeni uzvišeni nauci o Bogu, spasonosna mudrost o životu čovjekovu i čudesno blago molitava”; u njima se napokon “krije Otajstvo našeg spasenja”.[97]

123 Kršćani poštuju Stari zavjet kao pravu riječ Božju. Crkva je uvijek odlučno odbacivala namisao da napusti Stari zavjet pod izlikom da ga je Novi prevladao (marcionizam).

Novi zavjet

124 “Riječ Božja, spasiteljska sila Božja svakome koji vjeruje, prisutna je i na istaknut način iskazuje svoju moć u spisima Novog zavjeta”.[98] Ti nam spisi pružaju konačnu istinu božanske Objave. Njihov je središnji sadržaj Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji, njegova djela, njegova nauka, njegova smrt i proslava, a tako i počeci njegove Crkve pod vodstvom Duha Svetoga.[99]

125 Evanđelja su srž čitavog Svetog pisma, “jer su poglavito svjedočanstvo o životu i nauci utjelovljene Riječi, našega Spasitelja”.[100]

126 Pri oblikovanju Evanđelja mogu se razlikovati tri razdoblja:

  1. Život i učenje Isusovo. Crkva čvrsto drži da četiri evanđelja, “kojima bez sustezanja potvrđuje povijesnost, vjerno predaju ono što je Isus, Sin Božji, dok je živio među ljudima, za njihovo vječno spasenje zaista učinio i učio sve do dana kad je bio uzet”.
  2. Usmena predaja. “Poslije Gospodinova uzašašća, ono što je On rekao i učinio Apostoli su predavali svojim slušateljima s onim punijim razumijevanjem koje su sami – poučeni slavnim događajima Kristovim i svjetlom Duha istine – uživali”.
  3. Pisana evanđelja. “Sveti su pisci napisali četiri Evanđelja tako da su – iz mnoštva onog što je bilo usmeno ili već i pismeno predano – neke stvari probrali, a nešto saželi ili – s obzirom na prilike u Crkvama – razvili. Oni su u tom zadržali oblik navještaja, ali uvijek tako da nam priopće nepatvorenu istinu o Isusu”.[101]

127 Četveroliko evanđelje zauzima u Crkvi jedinstveno mjesto. Svjedoči to štovanje koje mu iskazuje liturgija i izuzetna privlačna snaga koja je u svim vremenima djelovala na Svece.

“Nema nauke bolje, dragocjenije i sjajnije nego što je tekst evanđelja. Promatrajte i čuvajte [u srcu] što je Krist, naš Gospodin i Učitelj, svojim riječima učio i svojim djelima izvršio.”[102]

Evanđelje me prije svega zaokuplja za vrijeme molitve; u njemu nalazim sve što je potrebno mojoj siromašnoj duši. U njemu otkrivam uvijek nove spoznaje, skrivena i otajstvena značenja”.[103]

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

128 Već od apostolskih vremena,[104] pa kasnije stalno u svojoj Predaji, Crkva je jedinstvo božanskog nauma u obadva Zavjeta objašnjavala s pomoću tipologije, po kojoj se u Božjim djelima Staroga zavjeta razabiru “pralikovi” onoga što je Bog u punini vremena izvršio u Osobi svoga utjelovljenog Sina.

129 Kršćani dakle čitaju Stari zavjet u svjetlu Krista, koji je umro i uskrsnuo. Ovo tipološko čitanje iznosi na vidjelo neiscrpni sadržaj Starog zavjeta. Ipak nas ne smije navesti da zaboravimo kako Stari zavjet zadržava vlastitu vrijednost Objave, što mu je sam naš Gospodin ponovo potvrdio.[105] Zato i Novi zavjet iziskuje da bude čitan u svjetlu Staroga. Prvotna kršćanska kateheza stalno se njime služila.[106] Prema staroj izreci, Novi zavjet se u Staromu skriva, a Stari se u Novom otkriva: “Novum in Vetere latet et in Novo Vetus patet”.[107]

130 Tipologija izriče dinamizam koji vodi prema dovršenju božanskoga nauma, kada će konačno “Bog biti sve u svemu” (1 Kor15,28). Na primjer, poziv patrijarha i izlazak iz Egipta ne gube u božanskom nacrtu svoje vlastite vrijednosti zbog činjenice da su, istodobno, u njemu prelazne etape.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

Foto: Shutterstock.com
————————————————————————————————————————————–
[94] Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 8. 
[95] Usp. Decretum Damasi: DS 179; Firentinski sabor (1442): DS 1334-1336; Tridentinski sabor: DS 1501-1504. 
[96] Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 14. 
[97] Isto, 15. 
[98] Isto, 17. 
[99] Usp. isto, 20. 
[100] Isto, 18. 
[101] Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 19. 
[102] SV. CEZARIJA MLAĐA, A sainte Richilde et sainte Radegonde: Sources chr�tiennes, 345, 480. 
[103] SV. TEREZIJA OD DJETETA ISUSA, Autobiografski rukopisi, A, 83v. 
[104] Usp. 1 Kor 10,6.11; Heb 10,1; 1 Pt 3,21. 
[105] Usp. Mk 12,29-31. 
[106] Usp. 1 Kor 5,6-8; 10,1-11. 
[107] SV. AUGUSTIN, Quaestiones in Heptateucum, 2, 73: PL 34, 623; usp. II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 16. 


Objavljeno: 17. kolovoza 2012.

Možda vam se svidi