Isus je u zoru krenuo iz Betanije. Mnogi njegovi gorljivi učenici skupljali su se tamo još od prethodne večeri; neki od njih bili su rodom iz Galileje i krenuli su na hodočašće kako bi proslavili Pashu, drugi su bili stanovnici Jeruzalema koji su vidjeli nedavno čudo uskrsnuća Lazara. Praćen tom ovećom skupinom sljedbenika te ostalima koji su im se pridružili na putu, Isus još jedanput prolazi starom cestom koja vodi od Jerihona prema Jeruzalemu preko Maslinske gore.

Okolnosti su bile povoljne za velik doček jer je bio običaj da ljudi izlaze dočekati veće grupe hodočasnika koji su ulazili u grad, prateći ih pjesmom i radosnim klicanjem. Gospodin se nije opirao pripravama za ovakav svečani ulazak. Sam je izabrao životinju koju će jahati: običnoga magarca, kojega je želio da mu dovedu iz Betfage, sela blizu Jeruzalema. Ugledniji ljudi iz Palestine putovali su na magarcima još od Bileamova vremena.

Ubrzo je organizirana svečana povorka. Na magarca su stavili ogrtač i pomogli Isusu uzjahati; cestu kojom je Isus trebao projahati prekrili su svojim ogrtačima, a mnoštvo je trčalo uz cestu i pratilo je povorku koja se približavala gradu, mašući maslinovim i palminim granama ubranima s obližnjega drveća. “A kada se već približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: ‘Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!”

Isus ulazi u Jeruzalem kao Mesija na magarcu, kako je prorokovano stoljećima ranije.1 I narod ga je dočekao u pravome mesijanskom duhu. Farizeji su dobro poznavali ova proročanstva, ali znali su ih i obični ljudi i iskazivali su radost bez ustezanja. Isus prihvaća ovakav doček, a farizejima koji su pokušali suzbiti ovo očitovanje vjere i radosti poručuje: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!”2

Isus i danas želi pobjedonosno ući u ljudske živote jašući poniznu životinju: on želi da naše svjedočanstvo bude jednostavno, da se očituje kroz dobro obavljen posao, kroz iskazivanje radosti, vedrine, iskrene brige za druge. Želi biti s nama u svim prilikama uobičajenoga ljudskog života. I mi bismo mu danas mogli reći: “Ut iumentum factus sum apud te… Kao magarčić sam pred tobom. Ali ti si uvijek sa mnom, uzeo si moje uzde i izvršio sam volju tvoju; et cum gloria suscepisti me, a poslije ćeš me čvrsto zagrliti.”3 Ut iumentum… kao magarčić sam pred tobom Gospodine… kao magarčić što nosi tovar i uvijek ću ostati s tobom. Ovo bi mogla biti naša današnja strjelovita molitva.

Gospodin je pobjedonosno ušao u Jeruzalem. Nekoliko dana kasnije, u istome gradu, bit će pribijen na križ.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.


1 Zah 9,9.

2 Lk 19,39.

3 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Susret s Kristom, 181.