Isus od nas traži ustrajnost, a ona se može temeljiti samo na jednom – ljubavi

“Kad ga Isus spazi gdje leži i dozna da je već dugo vremena u tome stanju, upita ga: ‘Želiš li ozdraviti?’” Bolesnik mu sasvim jednostavno odgovori: “’Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se pokrene voda. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.’ Isus mu kaže: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!’” Oduzeti posluša: “Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.”

Gospodin je uvijek spreman saslušati nas i pružiti nam u svakoj situaciji ono što trebamo. Njegova dobrota uvijek nadilazi naša očekivanja, ali on traži suradnju s naše strane, želju da se izvučemo iz nevolje, da se borimo protiv svojih mana i pogrješaka. Ne smijemo se naviknuti na vlastite nesavršenosti i slabosti koje nas odvajaju od Boga i od ljudi, s isprikom da su one dio našega karaktera ili da smo ih već bezbroj puta bezuspješno nastojali prevladati.

Isus od nas traži ustrajnost, tj. da se borimo i uvijek iznova započinjemo, toliko često koliko je potrebno, znajući da tom borbom očitujemo ljubav. Gospodin se nije obratio oduzetom da bi od njega čuo odgovor – bilo je to nepotrebno – nego da svima pokaže ustrajnost čovjeka koji je trideset i osam godina, bez odustajanja, uporno čekao ozdravljenje.

Upornost se temelji na ljubavi, samo nam ljubav daje strpljivost i sposobnost da se borimo, da ne prihvaćamo mane i pogrješke kao nešto neizbježno i nerješivo. Ne smijemo postati poput onih kršćana koji, nakon brojnih bitaka i borbi, otkrivaju da im je snaga iscrpljena; da im je ponestalo hrabrosti u trenutku kad ih je samo nekoliko koraka dijelilo od izvora žive vode.

Čovjek o kojemu smo slušali u evanđelju bio je ustrajan trideset i osam godina i možemo pretpostaviti da je takav ostao do kraja života. Nagrada za njegovu ustrajnost je, više od svega, bio susret s Isusom.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)