Naime, korizma traje četrdeset dana. Od Pepelnice do Uskrsa ima točno 40 radnih dana. Nedjelje su i u korizmi i inače izuzete od stanovitog pokorničkog karaktera ovog vremena jer svaka nedjelja, pa i korizmena, ima pečat uskrsnuća Gospodnjega u tjednom ritmu života kršćana.

Isus je, naime, po kronologiji evanđelja uskrsnuo prvog dana po suboti i odatle nedjelji uvijek to značenje. Zato su se u konstrukciji korizmenog vremena ispred prve korizmene nedjelje dodala ova četiri dana da ih do Velike subote bude točno četrdeset. Tu se susrećemo s brojem četrdeset. To je posvećeni biblijski broj. Najprije je to u određenom smislu broj aktivne ljudske dobi između vremena odrastanja i obrazovanja te onog kad se odlazi u penziju, odnosno vrijeme staračke nemoći. A u Bibliji to je poglavito broj koji je posvećen hodom Božjeg naroda od Egipta do Obećane zemlje.

Taj hod trajao je četrdeset godina jer je bilo potrebno da se na neki način cijela jedna generacija pročisti od nevjere i bunta prema Bogu. U Bibliji još na nekim mjestima susrećemo naglašen broj četrdeset. U vrijeme Noe kiša je padala 40 dana i 40 noći. To je vrijeme općeg potopa. Prorok Ilija morao je hodati 40 dana do svete gore Božje. Ipak, najkonkretnija veza tog broja i naše korizme usredotočena je na osobu Isusa Krista. Pred Isusov javni nastup on se povukao u pustinju i ondje živio isposnički i postio 40 dana. Tako ohrabren i ojačan, bio je sposoban oduprijeti se svim zamkama zloga.

I kršćani u korizmi nasljeduju Isusa. Ipak, od davnine korizma je bila ponajprije intenzivno vrijeme priprave za primanje sakramenata kršćanske inicijacije što su je u prvim stoljećima kršćanstva primale gotovo isključivo odrasle osobe. Pošto su tri godine proveli u poučavanju i vježbanju po pravilima Božjih zapovijedi i evanđeoskih načela, prije nego što će u vazmenoj noći od Velike subote na Uskrs primiti te sakramente, oni su proveli ovu posljednju korizmu u intenzivnoj pripravi. Taj će pečat u korizmi ostati i danas, kad se odrasli kršćani pozivaju da provjere kvalitetu svojeg života i da onda u istoj vazmenoj noći obnove svoje sakramente i svoju vjernost Isusu. Zato se na Veliku subotu u noćnom bdjenju obnavlja krštenje svih vjernika.

Jednako je tako s vremenom ovo doba postalo prikladno za obnovu savjesti i mnogim kršćanima koji su posrnuli davala se prigoda da dobiju oproštenje grijeha i da hrabrije krenu u uredan kršćanski život. Nije stoga čudo da i danas korizma poziva vjernike da obave svoju “korizmenu”, odnosno “uskrsnu” ispovijed i da se tako priprave na vazmene blagdane.

A da se mogne djelotvorno boriti protiv grijeha, valja i volju usmjeriti na dobro te učiniti da čovjek bude jači od svih drugih napasti. Stoga Crkva poziva da se čovjek pokuša pomalo odricati nekih potreba (npr. post i nemrs) kako bi bio jači i jasniji u težim iskušenjima.

fra Zvjezdan Linić