Bog je cijeli svijet stvorio radi radosti koju slavimo na Božić. On je oblikovao ljudsku narav tako da svaki čovjek, žena i dijete želi božićnu radost i traži ispunjenje u Betlehemu, Kući kruha – doduše, Kruha koji je sišao s nebesa. Bog nas je takvima stvorio da nas nikakva druga radost ne može ispuniti kao radost Božića.

Čitavu povijest Bog je vodio prema radosti Božića, pozivajući Abrama i vodeći starčeve potomke, čak i kada bi zalutali, kako bi se mogli vratiti na put koji vodi do Betlehema.

Ako doista slavimo Božić, zračit ćemo radošću koju će ljudi htjeti dijeliti. Vidjet će radost u svim blagdanskim tradicijama koje smo naslijedili od svojih predaka. Papa Benedikt jednom je temeljito proučio6 mnoge od tih običaja – božićna drvca, božićne kekse, božićne darove – i pokazao da svi oni u sebi imaju dubok biblijski komentar. Sami običaji pamtljivo i radosno izražavaju duhovne uvide običnih kršćana.

Zašto dajemo darove? Zato što nam je Bog dao samo-ga sebe kao dar, umotavši svoje božanstvo u istinsku čovječnost.

Zašto kitimo božićno drvce? Kako bismo obnovili stablo iz rajskoga vrta, koje je obnovljeno u drvu Kalvarije. „Neka klikće šumsko drveće.“ (Ps 96,12)

Zašto pečemo posebne kekse? Zato što je Mesija došao da nas odvede u zemlju kojom teče med i mlijeko. Dao nam je „kruh s neba, koji svaku slast u sebi ima“.

Vjerujem da je radost Božića ključ za novu evangelizaciju – i ona je duboko marijanska, ali i duboko ukorijenjena u našu pobožnost prema Svetoj obitelji, slici Trojstva na zemlji.

Takva je evangelizacija za svakoga, čak i za one koji misle da ne znaju formulirati obranu vjere, ili objasniti svaku doktrinu, ili pak dokazati sve što je u Bibliji. Neki će poći iz Betlehema, kao magi, među elite. Neki će poći kao pastiri, među siromašne. Ono što su obje skupine dijelile bila je njihova radost. Oni su radost Božića donijeli iz Betlehema u svijet.

Mi evangeliziramo kada uživamo u svojoj katoličkoj vjeri – kada uživamo slaveći svetkovine – kada slavimo čestit Božić, i pozivamo druge da ga s nama slave. To je najbolji način da evangeliziramo prijatelje, obitelj, kolege i svakoga drugoga. Zašto? Zato što svijet nudi bezbrojna zadovoljstva, ali ne nudi radosti koje traju. Ono što Isus Krist daje jest radost, čak i u teškoćama i žalosti, čak i u progonima, bijegu i izgnanstvu.

Radost je najbolji argument za Božić. Ljudi mu ne mogu odoljeti i ne mogu ga pobiti. Mi smo ga ugradili u svoje velike svetkovine. Prisjetite se pjesmice Hilairea Belloca:

Gdje god katoličko Sunce sja,
tamo uvijek smijeha i dobrog crnog vina ima.
Meni je uvijek tako bilo.
Benedicamus Domino!

To je katoličanstvo i to je Božić. Kad god nemamo radosti, potrebno nas je nanovo evangelizirati, jer obraćenje nije jednom zauvijek. Cijeli život smo pozvani na obraćenje i ono se stalno produbljuje.

Čak i ljudi koji naizgled nemaju pojma što je poanta Božića osjetit će radost u srcu Božića. Radost je razlog zašto tržišta dionica rastu i padaju prema prodaji blagdanskih darova i ukrasa. Božićni mi se komercijalizam ni najmanje ne sviđa, ali moram priznati da je i on na svoj način priznanje radosti Božića. Radi se o nespretnome pokušaju tržišta da se pridruže zabavi i zaradi na radosti.

Danas, kao i u 4. stoljeću – kao i u svakome stoljeću – ima onih koji žele ukrasti našu radost pokušavajući nam ukrasti naš Božić podsmjehujući se svemu: Trojstvu, Bezgrješnome začeću, Utjelovljenju, pastirima. Kako na to reagirati? Pozivajući ih na slavlje. Uživajući i sami u slavlju i uživajući u Božiću zbog njegove beskrajne vrijednosti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Radost svijetu” Scotta Hahna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.