Dok datum slavlja Uskrsa mnogima zadaje glavobolje, oko Božića te dileme nema: svake godine slavi se na isti datum, 25. prosinca.

No, zašto je tome tako?

Glavni razlog zbog kojeg Uskrs uvijek slavimo nedjeljom je zato što se Isusovo uskrsnuće dogodilo u nedjelju. O tome nam svjedoče i zapisi iz Biblije: „Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.“ (Mt 28,1)

Uskrs i simbolika njegova datuma

Zbog toga kršćani diljem svijeta svoja bogoslužja slave nedjeljom. Nedjelja je trajni podsjetnik na prvu uskrsnu nedjelju. Zapravo, svaka je nedjelja zamišljena kao „mali Uskrs“.

Međutim, postoji mogućnost da se Uskrs jednog dana odredi kao fiksni datum u godini, piše Aleteia. Na to upućuje i Konstitucija o svetoj liturgiji Drugoga vatikanskog koncila iz 1963. godine:

„Sveti sabor se ne protivi da se blagdan Uskrsa odredi na jednu određenu nedjelju u gregorijanskom kalendaru, pod uvjetom da s time pristanu oni kojih se to tiče, osobito braća koja nisu u zajedništvu s Apostolskom Stolicom (npr. Crkve reformacije, i Pravoslavne Crkve).“

Inicijativa zajedničkog datuma slavlja Uskrsa

Posljednjih godina postoji inicijativa i među katolicima i među pravoslavcima da se postigne dogovor oko zajedničkog datuma slavlja Uskrsa. Nije isključeno da bi se to moglo ostvariti u skoroj budućnosti.

Ranije ove godine papa Franjo je pozvao kršćane da iskoriste ovogodišnju 1700. obljetnicu Nicejskog sabora kako bi napravili odlučan korak naprijed prema zajedničkom datumu slavlja Uskrsa, što je samo jedan primjer pokazivanja te inicijative.

Zašto se Božić slavi 25. prosinca?

S druge strane, u Bibliji ne piše kojeg se dana u tjednu rodio Isus. To bi mogao biti bilo koji dan u tjednu.

Rana Crkva zato je slavlje Božića odredila na 25. prosinca, na dan za koji su mnogi vjerovali da je uistinu bio dan Kristova rođenja.

O podrijetlu Božića detaljno je govorio i naš suradnik, povjesničar Trpimir Vedriš.

Don Damir Stojić također je objasnio teorije zašto se Božić slavi upravo toga datuma.

Jedna teorija tvrdi da su kršćani htjeli „kristijanizirati“ poganske svetkovine. To se odnosi na rimske saturnalije, svečanosti u čast boga Saturna, koje se održavalo u prosincu. Druga je tvrdnja da je Katolička Crkva ustanovila Božić 25. prosinca kako bi zamijenila Dan rođenja Nepobjedivoga Sunca (Dies Natalis Deus Solis Invicti) koji je ustanovio car Aurelijan 274. godine. To Nepobjedivo Sunce pak smatra se jednim od izražaja kulta boga Mitre.

No, druga teorija odnosi se na židovsko vjerovanje o cjelovitoj dobi velikih izraelskih proroka, odnosno da su veliki proroci umrli na dan svog začeća ili rođenja. Budući da se od prvih stoljeća vjerovalo da je Isus umro 25. ožujka (npr. za to svjedoči Tertulijan, 2. st.), to se vjerovanje primijenjeno na njega smatralo potvrdom datuma njegova začeća.

Isti datum, drugi dan u tjednu

„Primjećuje se i da je 25. prosinca po julijanskom kalendaru bio datum zimskoga solsticija, od kada dani počinju bivati dulji, a noći kraće. Ovu naravnu simboliku zasigurno su koristili i poganski kultovi koji su štovali božanstvo sunca, pa i oni stariji od kršćanstva. Međutim, za kršćane je Kristovo rođenje na taj datum bilo ispunjenje proroštva o Suncu pravde iz Knjige Malahijine“, objasnio je don Damir.

Budući da 25. prosinca svake godine pada na drugi dan u tjednu, i to ima svoju duhovnu simboliku, piše Aletheia. Dom Prosper Guéranger o tome piše u djelu Liturgijska godina:

„Najprije možemo, zajedno sa starim liturgičarima, primijetiti da se blagdan Božića slavi naizmjenično u sve dane tjedna, kako bi njegova svetost očistila i oslobodila svaki od njih od prokletstva koje je Adamov grijeh stavio na njih.“

Iako se datumi slavlja Božića i Uskrsa na prvi pogled mogu činiti jako komplicirano i neshvatljivo, oni kriju duboku simboliku i značenje. To nam može pomoći da te dvije najveće kršćanske svetkovine slavimo na još dublji način.