Početkom četrdesetih godina prošloga stoljeća nacisti su dominirali mnogim zemljama u srednjoj Europi, i nisu bili neutralno raspoloženi prema religiji. Nastojali su uništiti Katoličku Crkvu šaljući tisuće svećenika, redovnika i redovnica u koncentracijske logore, gušeći svako suprotstavljanje od strane vjerskih vođa, zabranjujući većinu javnih izražavanja vjere, i zakonom zabranjujući obrazovanje u kršćanskome životu. Cilj je bio spriječiti da se vjera prenese na mlađi naraštaj, i postići da se mlade ljude indoktrinira nacističkom ideologijom u školi, putem medija i aktivnostima sponzoriranima od strane vlade.

U to kritično vrijeme neki su laici junački istupali kako bi vodili ilegalne skupine i prenosili vjeru mladima. Jedan čovjek, imenom Jan Tyranowski, vodio je jednu od najuspješnijih među tim potajnim službama, i to sa studentima, koje su se nazivale skupinama Žive krunice.

Jan je bio krojač u Poljskoj, kojom su tada vladali nacisti. On nije bio svećenik, i nije imao formalnoga obrazovanja u teologiji. No riskirao je svoj život, i otvorio svoj stan nekolicini mladića kako bi ih poučio u duhovnome životu i obučio ih da sa svojim vršnjacima formiraju vlastite skupine Žive krunice. U svojoj je službi djelovao svrhovito, jačajući temelje vjere, i pomažući mladićima da poduzmu sljedeći korak u svojemu odnosu s Kristom. Učio ih je kako iskorjenjivati grijeh, ići dublje u molitvi, i razlučivati Božju volju. Otvorio ih je za ljepotu krunice i mudrost svetaca. Također ih je obučavao za misionarsko djelovanje, šaljući ih da svojim vršnjacima donose Evanđelje.

Njegova ilegalna služba imala je tako snažan učinak da su desetorica od uključenih mladića kasnije postala svećenicima. Jedan od tih svećenika bio je čovjek imenom Karol Wojtyła, čovjek koji će kasnije postati svetim papom Ivanom Pavlom II. – Papom koji je imao ogroman utjecaj na Crkvu i na svijet.

To je učinak koji jedan obični kršćanin može imati kada svoj život usmjeri na praćenje drugih u kršćanskome učeništvu i misionarskome djelovanju. Časni sluga Božji Jan Tyranowski možda je jedan od najutjecajnijih ljudi dvadesetoga stoljeća. To nije zato što je stekao bogatstvo, slavu ili moć. Nije to bilo zbog ikakva velikoga postignuća o kojemu biste gledali reportažu na CNN-u, ili nečega za što se dobiva Nobelova nagrada. Ne – Jan se jednostavno osobno davao za nekoliko dobrih ljudi, vodeći ih da susretnu Krista na dubljoj razini, i obučavajući ih da pođu dalje i čine to isto za druge ljude. A ti ljudi kasnije su činili velike stvari, i odigrali su ključnu ulogu u pomaganju da se u Poljskoj u vremenu krize očuva katolička kultura. Da nije bilo misionarskoga učeništva Jana Tyranowskoga, svijet možda nikada ne bi upoznao svetoga papu Ivana Pavla II.

Mi možda ne živimo pod totalitarnim režimom, ali živimo u kulturi koja je sve neprijateljskije raspoložena prema kršćanstvu. Gotovo posvuda kamo se okrenemo bombardirani smo sekularnim pogledom na život: u televizijskim emisijama i serijama koje gledamo, u glazbi koju slušamo, u našim školama, na našim radnim mjestima, i kada smo sa svojim vršnjacima. Tko sam ja? Zašto sam ovdje? Što je ljubav? Što je brak? Što donosi istinski sreću? Postoji li moralna istina? Postoji li Bog?

Mnogi mladi ljudi studiraju, a da nikada ne čuju poruku Evanđelja, ili nikada ne dobiju priliku formirati se kao kršćanski učenici. Bračni parovi ne dobivaju mnogo potpore od strane kulture kako bi živjeli kršćanski brak. Roditelji se bore kako bi odgojili djecu u današnjemu svijetu, a župni voditelji shvaćaju da tradicionalne metode prenošenja vjere ne funkcioniraju u novoj kulturnoj situaciji. Kao Poljska četrdesetih godina prošloga stoljeća, Katolička Crkva ponovno treba misionare i učenike poput Jana Tyranowskoga, koji će djelovati protiv te kulturne opozicije, formirati druge ljude da žive kao učenici Isusa, i obučavati ih da približe Evanđelje svojim vršnjacima.

Zato je vaše poslanje da hodite s drugima u učeništvu tako važno, i uz njega dolazi velika odgovornost. Način na koji prakticirate učeništvo je važan: koliko molitve i planiranja u to ulažete; koliko dobro formirate druge u vjeri; koliko dobro ih obučavate za misionarsko djelovanje. Ako to budete činili dobro, uz pravu viziju i s mnogo pažljivosti, i vi ćete moći – poput Jana Tyranowskoga – promijeniti svijet. Ako će se to dogoditi, naše učeništvo s drugima mora biti svrhovito, poput Janova.

Što je činilo djelovanje Jana Tyranowskoga u učeništvu tako moćnim? On se nije samo družio sa svojim mladićima i upoznavao ih. On je zasigurno s njima živio autentično prijateljstvo, no to je činio sa svrhom – kako bi ih pozvao da i sami postanu misionarima i učenicima. Nije se samo pojavljivao na sastancima i improvizirao. Nije jednostavno pokrenuo još jedan program. A činio je mnogo više od toga da moli sa svojim mladićima, pomaže im s njihovim problemima, i upozorava ih na odgovornost. Vjerojatno je činio nešto od toga, ali je također onima koje je vodio pružao svrhovitu formaciju u vjeri, i obučavao ih da pođu dalje i približavaju se drugim ljudima.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.