Hvala vam na pitanju. Vaše je pitanje vrlo aktualno za 21. stoljeće i tiče se odnosa osobne savjesti i objektivne istine. Odgovor na pitanje nije i ne može biti crno-bijel. Prvo, treba vidjeti zašto Crkva nešto naučava i zašto Crkva smatra neki čin grijehom. Može se dogoditi da osoba jednostavno ne zna i, naravno, savjest neće reagirati na grijeh. Također, to što netko ne smatra nešto grijehom ne znači da to nije grijeh. Ni pojedina savjest ne daje kriterij što je dobro, a što zlo. To znači da bi svatko po savjesti određivao što je grijeh. Vaša bi vas savjest trebala usmjeravati prema objektivnoj istini, ali treba odgojiti savjest. Možda osoba ima pogrešno odgojenu savjest.

Isus Krist je Put, Istina i Život i Isus Krist je ustanovio Crkvu i prenio na Crkvu autoritet da bude čuvarica Istine. Sve što Crkva govori ima svoj razlog. Zato vas pozivam da imate povjerenja u majku Crkvu koja vas voli i koja daje upute upravo iz ljubavi te nastojite odgojiti svoju savjest prema evanđeoskim istinama.

Glede konkretnoga pitanja što je veći grijeh, teško je dati pravi odgovor jer se radi o ljudskom srcu i savjesti, ali ovo je moj prijedlog: s povjerenjem u ono što Crkva govori nastojati zaista razumjeti što je grijeh i gajiti sinovsko povjerenje prema majci Crkvi te se moliti Duhu Svetom za dar mudrosti, savjeta, razuma i znanja, da možete srcem prigrliti ono što Crkva s ljubavlju naučava. To se sve zove duhovna borba, a pobjeda je u borbi.

I na kraju, mislim da je bolje da ispovjedite taj grijeh, iako ne osjećate savršeno kajanje. U vašem slučaju to bi bilo nesavršeno kajanje koje je prvi korak prema savršenom kajanju.

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.