Katekizam Katoličke Crkve u točkama 2307 i 2308 govori o razornim opasnostima rata te moralnoj obavezi nosioca vlasti da učine sve kako bi se rat izbjegao:

“Peta zapovijed zabranjuje hotimično uništavanje ljudskog života. Zbog zala i nepravdi sto ih rat izaziva Crkva uporno sve poziva moliti i djelovati da nas Božja dobrota oslobodi starog robovanja ratu.

Svi građani i svi nosioci vlasti dužni su se zauzimati za izbjegavanje rata.

‘Dokle god bude postojala pogibelj rata i dokle god ne bude međunarodne nadležnosti koja će raspolagati prikladnim snagama, dotle se neće moći državama zanijekati pravo na zakonitu obranu nakon iscrpljenja svih mogućnosti mirnih pregovora'”.

Točka 2309 donosi tri uvjeta koja je potrebno zadovoljiti kako bi se moglo govoriti o moralno opravdanoj uporabi vojne sile. Ti uvjeti su:

“Da je šteta koju napadač čini narodu ili zajednici naroda trajna, teška i izvjesna.

Da su se sva ostala sredstva kojima bi se tome stalo na kraj pokazala neprimjenjiva ili bezuspješna.

Da postoje ozbiljni uvjeti uspjeha. Da pribjegavanje oružju ne prouzroči zala i nereda većih od zla kojem se želi doskočiti. U ocjenjivanju ovoga uvjeta veoma veliku težinu ima moć suvremenih sredstava razaranja. Ovo su zapravo tradicionalni uvjeti nabrojeni u učenju o takozvanom ‘pravednom ratu’. Procjena tih uvjeta moralne opravdanosti spada na razborit sud onih koji su odgovorni za opće dobro”.

Ipak, papa Franjo je u svojoj enciklici Fratelli Tutti iznio stav da se tri spomenuta kriterija često “preširoko tumače” što neke dovodi do uvjerenja da je moguće opravdati čak i “preventivne” napade. Pokojni Papa iznio je uvjerenje da se rat više ne može smatrati rješenjem “jer će njegovi rizici vjerojatno uvijek biti veći od navodnih koristi”. Evo što je napisao:

“Katekizam Katoličke Crkve govori o mogućnosti legitimne obrane vojnom silom, što uključuje dokazivanje da su ispunjeni određeni ‘uvjeti moralne zakonitosti’ [239]. Ipak, lako je upasti u preširoko tumačenje ovog potencijalnog prava. Na taj način, neki bi također pogrešno opravdali čak i ‘preventivne’ napade ili ratne čine koji teško mogu izbjeći da povuku ‘zla i nerede veće od zla kojem se želi doskočiti’. [240]

Pitanje je jesu li razvoj nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja, te ogromne i rastuće mogućnosti koje nude nove tehnologije, dali ratu nekontroliranu razornu moć nad velikim brojem nevinih civila. Istina je da ‘čovječanstvo nikada nije imalo takvu moć nad sobom, no ništa ne jamči da će se ona mudro koristiti’. [241] Više ne možemo smatrati rat rješenjem, jer će njegovi rizici vjerojatno uvijek biti veći od navodnih koristi. S obzirom na to, danas je vrlo teško pozvati se na racionalne kriterije razrađene u ranijim stoljećima kako bi se govorilo o mogućnosti ‘pravednog rata’. Nikad više rat! [242]”

______________________________________________________________________

[239] Katekizam Katoličke Crkve br. 2309

[240] Isto

[241] Enciklika Laudato Si’

[242] Sveti Augustin, koji je stvorio koncept „pravednog rata“ koji mi više ne podržavamo u naše vrijeme, također je rekao da je „veća slava zaustaviti rat riječju, nego ubijati ljude mačem, te postići ili održati mir mirom, a ne ratom“ (Epistola 229, 2: PL 33, 1020)