Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX, na engleskom SSPX) posljednjih se dana često spominje u vijestima i na katoličkim društvenim mrežama. Iako su neki upoznati s tom zajednicom, još uvijek ima katolika koji uopće ne znaju što je ona. Još je problematičnije to što mnogi imaju pogrešne predodžbe o njoj i njezinu kanonskom statusu.

Zato želim ponuditi kratak i jasan pregled koji odgovara na pitanje: „Što je FSSPX?“ Najprije ću iznijeti osnovne biografske podatke o njegovu osnivaču prije samog osnutka bratstva. Zatim ću objasniti kako je FSSPX nastao. Nakon toga ukratko ću prikazati njegovo kanonsko ukidanje i kasnije sukobe sa Svetom Stolicom. Na kraju ću se osvrnuti na najnovije kontroverze.

Osnivač

Marcel Lefebvre (1905. – 1991.) rođen je u Tourcoingu u Francuskoj. Za svećenika je zaređen u rujnu 1929. u biskupiji Lille. Nekoliko godina kasnije pridružio se misionarskoj redovničkoj zajednici Družbi Duha Svetoga (spiritanci). Predavao je u sjemeništu sv. Ivana u Librevilleu u Gabonu, gdje je 1935. postao i rektor.

Desetak godina kasnije imenovan je rektorom sjemeništa svoje zajednice u Mortainu u Francuskoj. Godine 1947. vratio se u Afriku kada ga je papa Pio XII. imenovao apostolskim vikarom Dakara u Senegalu, a iste je godine i zaređen za biskupa. Godine 1955. postao je prvi nadbiskup Dakara.

Godine 1960. papa Ivan XXIII. imenovao ga je članom Središnje pripremne komisije za Drugi vatikanski sabor. Godine 1962. postao je biskup male biskupije Tulle u Francuskoj, ali je iste godine dao ostavku nakon što je izabran za vrhovnog poglavara spiritanaca. Sudjelovao je na svim zasjedanjima Drugoga vatikanskog sabora (1962. – 1965.). Međutim, kao netko tko je bio izravno uključen u pregled izvornih nacrta dokumenata (tzv. shema), bio je duboko razočaran kada su ih saborski oci odbacili.

Kao odgovor na to, zajedno s drugim tradicionalno usmjerenim biskupima, Lefebvre je osnovao skupinu poznatu kao Coetus Internationale Patrum (Međunarodna skupina otaca), koja je počela djelovati tijekom drugog zasjedanja Sabora (1963.). Ta se skupina protivila nacrtu dokumenta koji je kasnije postao deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama, Nostra Aetate. Slično tome, kako navodi Jared Wicks, „tijekom četvrtog razdoblja Coetus je također organizirao posebno snažno protivljenje nacrtima koje je Drugi vatikanski sabor na kraju proglasio kao Deklaraciju o vjerskoj slobodi (Dignitatis Humanae) i pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu (Gaudium et Spes)“.

Osnivanje FSSPX-a

Nekoliko godina nakon Sabora Lefebvre se povukao s mjesta poglavara spiritanaca kada je izabran njegov nasljednik. No ubrzo su mu se obratili neki francuski bogoslovi tražeći da im pomogne osigurati tradicionalniju formaciju. Uz dopuštenje jednog švicarskog biskupa, Lefebvre je 1969. u Fribourgu osnovao sjemenište nazvano po papi Piju X., koje je već sljedeće godine preseljeno u Écône.

Iste te 1970. godine biskup Fribourga, François Charrière, odobrio je osnivanje FSSPX-a kao „pobožnog udruženja svećenika u biskupiji, isprva na pokusno razdoblje, kako je uobičajeno kod novoosnovanih redovničkih zajednica“.

Međutim, kako ističe Andrew Mioni u svojoj knjizi Altar Against Altar, „Lefebvre je izazvao nezadovoljstvo Vatikana nakon što je 1974. objavio javnu izjavu u kojoj je tvrdio da su reforme Sabora “pridonijele i još uvijek pridonose razaranju Crkve, propasti svećeništva, ukidanju žrtve mise i sakramenata” te da je “stoga nemoguće za bilo kojeg savjesnog i vjernog katolika … na bilo koji način im se podložiti”. To je na kraju dovelo do ukidanja FSSPX-a, o čemu slijedi nastavak.

Ukidanje FSSPX-a

Dana 24. siječnja 1975. nasljednik biskupa Charrièrea u Fribourgu, Pierre Mamie, zatražio je od Svete kongregacije za redovnike da ukine status FSSPX-a kao pobožnog udruženja, i to još prije isteka šestogodišnjeg pokusnog razdoblja. Prefekt te kongregacije, kardinal Arturo Tabera, odgovorio je 25. travnja 1975., potvrdivši da biskup Mamie ima ovlast povući odobrenje svoga prethodnika te izrazio slaganje da se SSPX treba odmah ukinuti.

U skladu s tim, biskup Mamie je 6. svibnja 1975. službeno ukinuo FSSPX. Istoga dana komisija kardinala, koja je još u siječnju 1975. razgovarala s Lefebvreom, izdala je zasebno pismo – uz odobrenje pape Pavla VI. – u kojem su izneseni razlozi i uvjeti ukidanja.

Lefebvre je pokušao uložiti žalbu Apostolskoj signaturi, najvišem sudu kanonskog prava u Katoličkoj Crkvi, ali je žalba odbijena. Budući da je osuda tročlane kardinalske komisije bila odobrena od pape in forma specifica (čime je postala osobni papin čin), žalba sudu nije bila moguća. Lefebvre je potom zamolio papu da njegov slučaj uputi Kongregaciji za nauk vjere, no Pavao VI. to je odbio, izrazio žaljenje zbog Lefebvreovih postupaka i potvrdio odluku kardinala, naredivši njezinu neposrednu provedbu.

Nakon još jednog neuspješnog pokušaja žalbe u srpnju 1975., „FSSPX je od tog trenutka prestao kanonski postojati“.

Daljnje kontroverze

Umjesto da se podloži Svetoj Stolici, Lefebvre je nastavio djelovati kao da FSSPX i dalje ima uredan kanonski status. Četiri dana prije nego što je planirao zarediti skupinu bogoslova za svećenike, 29. lipnja 1976., papa Pavao VI. — preko kardinala Giovannija Benellija — naredio mu je da se suzdrži od ređenja, uz prijetnju suspenzijom. Lefebvre je ipak nastavio prema planu te je 22. srpnja 1976. obaviješten o svojoj suspenziji od strane Kongregacije za biskupe. Nastavio je svake godine rediti svećenike i godinama djelovati neposlušno, unatoč pokušajima pomirenja preko Kongregacije za nauk vjere tijekom otprilike desetljeća.

Unatoč tim napetostima, Lefebvre je ipak zatražio od pape Ivana Pavla II. dopuštenje da zaredi nove biskupe za FSSPX. Kardinal Ratzinger, kao prefekt Kongregacije za nauk vjere, predložio je sastanak, na što je Lefebvre pristao. Kao rezultat, postignut je sporazum između Svete Stolice i Lefebvrea, no on je ubrzo postao sumnjičav prema dogovoru i zatražio da mu se dopusti ređenje novih biskupa 30. lipnja 1988. (datum koji je već ranije predložio). Ratzinger je potom predložio 15. kolovoza kao datum, ali bez određivanja broja biskupa.

Lefebvre je ipak najavio da će nastaviti s posvećenjima 30. lipnja. Papa Ivan Pavao II. odgovorio je 9. lipnja 1988., pozivajući ga da to ne učini, jer bi se takav čin smatrao raskolničkim. To upozorenje ponovio je 17. lipnja 1988. prefekt Kongregacije za biskupe, kardinal Bernardin Gantin, jasno navodeći: „Ako provedete svoju namjeru… i vi sami i biskupi koje zaredite upast ćete ipso facto u izopćenje latae sententiae, pridržano Apostolskoj Stolici, u skladu s kanonom 1382.“

Unatoč tome, Lefebvre je ipak posvetio četvoricu biskupa po vlastitom izboru, protiv izričite papine volje. Kao odgovor, papa Ivan Pavao II. izdao je apostolsko pismo Ecclesia Dei, u kojem se navodi da su Lefebvre i svećenici Bernard Fellay, Bernard Tissier de Maillerais, Richard Williamson i Alfonso de Galarreta podlegli teškoj kazni izopćenja predviđenoj crkvenim pravom. Nisu svi unutar FSSPX-a bili zadovoljni tom situacijom: dio svećenika koji su poslušali Vatikan pomirio se s Crkvom, a Ivan Pavao II. dopustio im je da nastave službu u pretkoncilskom obliku. Ti su svećenici osnovali Svećeničko bratstvo sv. Petra (FSSP).

Članovi FSSPX-a ponekad tvrde da nisu u raskolu jer je papa Benedikt XVI. 2009. ukinuo kaznu izopćenja biskupima koje je Lefebvre zaredio. Međutim, kako podsjeća Andrew Bartel, vrijedi se prisjetiti presedana iz 1965., kada je papa Pavao VI. ukinuo izopćenje nad Pravoslavnom Crkvom, što očito nije okončalo raskol.

Sam papa Benedikt XVI. razjasnio je situaciju u pismu od 10. ožujka 2009., gdje piše da ukidanje izopćenja ima za cilj potaknuti biskupe na povratak te naglašava da, dokle god bratstvo nema kanonski status u Crkvi, njegovi službenici ne vrše zakonito svoju službu. Drugim riječima, iako su oslobođeni crkvene kazne, njihovo djelovanje i dalje nije legitimno dok se ne razriješe doktrinarna pitanja.

U tom smislu važno je napomenuti da, budući da svećenici FSSPX-a nemaju kanonsko poslanje od Crkve, nisu imali ovlast ispovijedati niti svjedočiti sklapanju braka. Drugim riječima, njihova odrješenja i vjenčanja bila su nevaljana. Njihove mise ostale su valjane, ali ipak nedopuštene (protivne crkvenom pravu).

Do određene zabune došlo je 2015., kada je papa Franjo — iz milosrđa — dao svećenicima FSSPX-a ovlasti za odrješenje grijeha u sakramentu ispovijedi (što implicira da su dotad to činili nevaljano). Godine 2016. tu je ovlast produžio „i nakon Jubilejske godine, dok se ne donesu daljnje odredbe, kako nitko ne bi bio lišen sakramentalnog znaka pomirenja“. No u istom tekstu papa Franjo govori o njihovu nastojanju da „uz Božju pomoć postignu punu zajedništvo s Katoličkom Crkvom“, čime jasno daje do znanja da još nisu u punom zajedništvu.

Nedavna kontroverza

Čini se da se povijest ponavlja. Kako su mnogi izvijestili, uključujući Victoriju Cardiel, FSSPX planira nastaviti s posvećenjem novih biskupa 1. srpnja bez papinskog mandata, unatoč upozorenju Vatikana.

U pokušaju da se spriječe nova latae sententiae izopćenja, prefekt Dikasterija za nauk vjere, kardinal Víctor Fernández, 12. veljače 2026. primio je poglavara FSSPX-a, don Davida Pagliaranija, s nadom da će se otvoriti novi dijalog između Rima i bratstva. Međutim, Pagliarani je potom poslao pismo u kojem odbija ponudu za dijalog.

Kao prvi razlog naveo je: „Obojica unaprijed znamo da se ne možemo složiti u doktrini.“ Također je istaknuo da je još 2019. tražio dijalog, ali da tada nije bio prihvaćen, pa zaključuje da je sadašnji poziv motiviran isključivo željom Rima da spriječi planirana biskupska posvećenja. FSSPX nije spreman odgoditi posvećenja te će nastaviti prema planu.

U osnovi, odnos između FSSPX-a i Vatikana vraća se na početak. Ako se u međuvremenu ne dogodi nešto izvanredno, 1. srpnja 2026. biskupi koji budu zaređivali i oni koji prime biskupsko ređenje podlijeći će latae sententiae izopćenju. Ako se u toj teškoj situaciji može tražiti ikakva pozitivna strana, možda će neki vjernici koji su živjeli u uvjerenju da FSSPX nije u raskolu shvatiti stvarnost. Kako je još 2017. rekao kardinal Raymond Burke: „Unatoč raznim raspravama o tom pitanju, činjenica je da je FSSPX u raskolu.“

Članak je preveden uz dopuštenje s web-stranice Word on Fire.