Da bismo odredili svoj molitveni život, svatko od nas apsolutno mora napraviti dnevni raspored svoga moljenja. Kako? Ispripovjedit ću vam kratku priču koja navodi na razmišljanje.

Jednoga dana pozvan je neki stari profesor da predloži oblik uspješnoga planiranja vremena za skupinu od petnaestak ravnatelja velikih poduzeća. Tečaj je bio sastavljen od pet radionica u danu. Stari profesor je imao na raspolaganju samo jedan sat. Stojeći pred njima, gledao ih je jednoga po jednoga i na kraju reče: “Proći ćemo jedno iskustvo.”

Ispod stola izvuče oveću posudu i pažljivo je smjesti preda se. Potom izvadi dvanaest kamenova, velikih poput teniske loptice, i položi ih pažljivo jedan za drugim u posudu. Kad ju je napunio do vrha i više nije bilo mjesta, pogleda učenike i upita ih: “Je li posuda puna?” Svi odgovore: “Da.” On pričeka nekoliko trenutaka pa doda: “Zaista?” Iznova se sagne i ispod stola izvuče drugu posudu punu šljunka. Pažljivo istrese taj šljunak na veliko kamenje pa onda lagano protrese posudu. Zrna šljunka propadnu između kamenova do dna posude. Stari profesor opet pogleda slušatelje i upita: “Je li posuda puna?” No, sada su bistri učenici počeli prepoznavati metodu vođenja pa jedan odgovori: “Vjerojatno ne!” “Dobro!” reče stari profesor.

Ponovno se sagne i ispod stola izvuče posudu pijeska. Istrese pijesak u veliku posudu. Pijesak zapuni prostor između velikog kamenja i šljunka. Profesor opet upita: “Je li posuda puna?” Ovaj put učenici odgovore bez oklijevanja i u zboru: “Ne!” “Dobro!” reče stari profesor. I, kako su učenici i očekivali, uzme bokal vode ispod stola, izlije ga u posudu i napuni je do vrha. Tada ih upita: “Koju važnu istinu možemo izvući iz ovoga pokusa?”

Nimalo ludo, najodvažniji učenik, razmišljajući o temi predavanja, odgovori: “Ovo pokazuje da čak i kad mislimo kako je naš dnevni raspored posve ispunjen, ako to doista želimo, možemo mu dodati još više sastanaka i stvari koje trebamo učiniti.” “Ne”, reče stari profesor, “nije riječ o tome! Važna istina koju nam pokazuje eksperiment jest ovo: ako se veliko kamenje ne stavi prvo u posudu, ono se više ne bi moglo sve strpati do dna.” Zavlada duboki muk, svatko je postajao svjestan očitosti te tvrdnje. Tada stari profesor doda: “Što je to u vašem životu veliko kamenje? Vaše zdravlje, vaša obitelj, vaši prijatelji, vaši sni, vaša karijera? Ono što treba zapamtiti jest da je najvažnije u svome životu najprije posložiti veliko kamenje, inače najvjerojatnije nećete ni poslije to uspjeti. Ako prednost dadnete lošoj robi – šljunku, pijesku – napunit ćete život sitnarijom, bezvrijednim i nevažnim stvarima, i više vam neće dostajati vremena da se posvetite onomu što je važno. Dakle, ne propustite sebi postavljati pitanje: Što su to veliki kamenovi u mome životu? Pa onda njih položite prve u posudu svoga života.” Prijateljski mahnuvši rukom, stari profesor pozdravi slušatelje i polagano napusti dvoranu.

Je li molitva jedan od tih velikih kamenova u mome životu? Odgovaram bez oklijevanja: molitva mora doista biti veliki kamen u posudi našega života. To je vrijeme kad se ne radi ništa drugo nego se stoji s Bogom. To je dragocjeno vrijeme; u kojem se sve radi; u kojem se sve preporađa, u kojemu Bog djeluje kako bi nas suobličio sebi.

Robert Sarah

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Bog ili ništa”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.