KADA NAS SNAĐU TRAGEDIJE Pet klišeja koje, smatram, treba izbjegavati kada netko žaluje Radila sam s ljudima diljem zemlje koji su pretrpjeli razne ogromne gubitke. Toliko je među nama onih koji se jedva drže, koji osjećaju da im je život gotovo prestao, u smislu da nitko zapravo ne razumije njihovu muku Jeannie Ewing/Catholic Exchange Foto: Shutterstock Nikada nisam primjećivala čudne i neugodne stvari koje su ljudi govorili jedni drugima nakon nekog ogromnoga gubitka, sve dok se Sarah nije rodila – i nitko zapravo nije znao hoće li preživjeti ili će neočekivano umrijeti. (Zar itko zna išta o bilo kojem životu ili smrti?) Jednog popodneva navratila je prijateljica iz naše župe s toplim obrokom za nas. Spremali smo se odvesti Saru u dječju bolnicu na konzultacije o prvoj velikoj operaciji koju će morati podnijeti – rekonstrukciji svoda lubanje. Prvo što je učinila kad je ušla u naš dom bilo je da me čvrsto zagrli i kaže: “Znaš, Bog posebnu djecu daje posebnim roditeljima.” Nisam znala što bih rekla. Bio je to prvi susret koji sam ikada imala s nečim za što sam znala da je neka osoba smatrala utjehom, ali što sam ja smatrala bolnim i beskorisnim. Jednostavno sam se nasmiješila i zahvalila joj, kipeći iznutra i pokušavajući sve to shvatiti. Od tada sam radila s ljudima diljem zemlje koji su pretrpjeli razne ogromne gubitke. Toliko je među nama onih koji se jedva drže, koji osjećaju da im je život gotovo prestao, u smislu da nitko zapravo ne razumije njihovu muku. Dok većina onih koji su nam najbliži govore ono što misle da će istinski ponuditi utjehu u našim trenucima potrebe, riječi često padaju u vodu kada nam je srca slomljeno tako da nas boli kao nikada u životu. Iako postoje bezbrojne mogućnosti klišeja koje treba izbjegavati, radi sažetosti odabrala sam pet koje najčešće čujem među ožalošćenima. 1. “On je na boljem mjestu.” Većina klišeja u sebi nosi sjeme istine, ali problem nastaje kada riječi trebaju zamijeniti promišljena djela milosrđa. Saznanjem da je netko tko je umro, netko do koga nam je jako stalo, “na boljem mjestu” (nadamo se u raju) ne nestaje bol gubitka te osobe. Ubrzo nakon gubitka, nije neuobičajeno osjetiti intenzivne navale bijesa, usmjerene na osobu koja je umrla, na sebe, pa čak i na Boga. Razmatranje mogućnosti da je njegova ili njezina duša “na boljem mjestu” zapravo može potaknuti taj bijes, osobito ako je osoba umrla pod užasnim ili vrlo tragičnim i zbunjujućim okolnostima. 2. “Sve se događa s razlogom. Tajanstveni su Božji putovi.” Život – i smrt – nemaju uza sebe vezanog razloga. Zapravo, što više životnog iskustva stječemo, to više shvaćamo koliko život može biti nepredvidiv, pa čak i kaotičan. I opet, istina je da Bog djeluje tako tajanstveno da to zbog svoje konačnosti nikada nećemo u potpunosti razumjeti, ali u izravnim posljedicama gubitka ne možemo uvijek podnijeti udarac takve izjave. Događa li se stvarno sve s razlogom? Moglo bi se uvjerljivo reći, u teološkom smislu, da. Bog ima savršenu volju, volju koja dopušta. Mnogi od nas to znaju i prihvaćaju. Shvaćamo da Bog nikada aktivno ne želi štetu ili patnju, već da su to neizbježnosti zbog istočnog grijeha. Umjesto toga, Bog dopušta da se dogodi patnja, ali mi nemamo odgovarajuća objašnjenja zašto kada tugujemo. I možda nikada nećemo imati odgovore na svoja pitanja. 3. “Bog nam ne daje više nego što možemo podnijeti.” Prije nekog vremena, kad sam se borila s ovom izjavom koju mi je netko žurno dobacio, moj duhovnik je rekao nešto vrlo znakovito: “Čak je i Isus bio slomljen pod težinom svoga križa. Tri puta.” Ponekad nam Bog uistinu daje više nego što možemo podnijeti. Mislim da je ova floskula nastala iz retka u 1 Kor 10,13, koji se slobodno prevodi kao: “Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.” Vjerovanje da nam Bog ne daje više nego što možemo podnijeti zapravo može učiniti da se osjećamo još gore onda kada se gušimo u svojoj patnji. Možda vjerujemo da naša vjera nije dovoljno jaka ili da nešto što radimo uzrokuje patnju. Zapravo je najbolje usredotočiti se na Kristovu muku i predati svoju bol Isusu, znajući da čak ni On nije mogao sâm nositi svoj križ. 4. “Sve u Božje vrijeme.” Da, Božanska Providnost je koncept da se sve okolnosti spajaju u skladne zaključke. Kada se osvrnemo na razdoblja svoga života kada nismo razumjeli zašto stvari nisu sjedale na svoje mjesto, a onda odjednom jesu, možemo jasnije odrediti Božji prst na djelu u koordiniranju aspekata koji su se trebali dogoditi prije nego što je život mogao krenuti naprijed. Međutim, to nema smisla kada su u pitanju smrt i gubitak. Kako smrt uopće može biti od Boga određen trenutak? Malo dijete umre od nedijagnosticiranog srčanog oboljenja? Tinejdžer umre u kobnoj prometnoj nesreći? Mlada mama s nekoliko male djece umire od raka? Iskreno, ne trebamo secirati Božje vrijeme ili načine kada tugujemo. Jednostavno moramo neko vrijeme živjeti usred tih pitanja. 5. “Vrijeme liječi sve rane.” Čuo sam da je rečeno u dokumentarcu u kojem je mlada žena izgubila sina zbog ubojstva: “Vrijeme ne liječi sve rane. Pomaže nam da se nosimo sa svojim ranama.” Vjerovati da će prolazak vremena nekako smanjiti našu tugu jest ograničiti način na koji tugujemo. Savjetnik mi je jednom rekao da nam Bog daje naše emocije, a kada se u nama jave, možemo se pozabaviti s njima obzirno. Bit će trenutaka u našemu životu kada će se tuga ponovno pojaviti na bizarne načine, čak će nas iznenaditi, jer smo mislili da smo “pošli dalje” ili “preboljeli to”. Vrijeme nam daje prostor da osjetimo uspone i padove vezane uz život i umiranje. Ne briše ono – ili koga – smo izgubili. Tugovanje je komplicirano i mnogostrano, ali je također čudna, paradoksalna prilika da se približimo ranjenom Srcu Isusovu i rastemo u dubljoj ljubavi prema Njemu. U Njegovim ranama pronalazimo lijeka. Izvor: Catholic Exchange | Prijevod: Ana Naletilić Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.
U EMISIJI 'TRAG VJERE' Mons. Zdenko Križić komentirao slučaj povratka u službu svećenika osuđenog za bludničenje nad maloljetnikom
PRITVOREN JE VIDEO Šokantna snimka iz Vatikana: muškarac baca svijećnjake s oltara u bazilici sv. Petra
VIDEO Članica Božje pobjede svjedoči kako je ozdravila tijekom molitve: ‘Osjetila sam da se grba topi’
TRIBINE O OZDRAVLJENJU Božja pobjeda organizira molitvu za ozdravljenje, kao pripremu su objavili predavanja na YouTubeu
PRITVOREN JE VIDEO Šokantna snimka iz Vatikana: muškarac baca svijećnjake s oltara u bazilici sv. Petra
OBILJEŽAVA SE DANAS Papina poruka za 11. svjetski dan molitve i razmišljanja u svrhu suzbijanja trgovine ljudima: Budimo veleposlanici nade!