Kada smo moja obitelj i ja 2019. godine stupili u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom, nisu nam bile strane sveukupne konture katoličanstva. Bili smo anglikanci „visoke struje” (High Church, op. prev.), a glavna nam je prepreka bila papinska vlast. Božjom milošću konačno smo oslobođeni živjeti u poslušnosti Kristu priznajući „sveti primat Rimskog Biskupa i […] njegovo nezabludivo učiteljstvo” (usp. „Lumen Gentium 18”)

Ali velika doktrinarna pitanja su jedno, a svakodnevni život katolika je ponekad nešto sasvim drugo. U Katoličkoj Crkvi ima toliko darova koje moja obitelj i ja nismo u potpunosti cijenili prije nego što smo se popeli u lađu svetog Petra. Sada kada uživamo u njima, naši su životi mnogo bogatiji nego što smo ikada mogli zamisliti dok smo stajali na rubu Tibera, razmišljajući o plivanju (prelazak na katoličku vjeru naziva se i “prelaskom Tibera”, op. prev.). Evo pet darova koje posebno cijenim – praksi koje oživljavaju živote zrelih katolika koje nastojim nasljedovati.

1. Odlazak na ispovijed: Kada sam došao u Crkvu, naravno da sam znao da će ispovijed biti dio mog života, ali nisam predvidio koliko će postati neizostavna. Vjerovali ili ne, u mom prethodnom životu kao anglikanca, imali smo nešto slično. Nakon više stoljeća su se obredi pomirenja vratili u službenu upotrebu među anglikancima, ali samo među onima koji su ih željeli. Slogan je bio: “Svi mogu, nitko ne mora, neki trebaju”. Pokušao sam nekoliko puta, i bilo je kaotično – zabrinuto brbljanje, zbog kojeg sam se zbog svojih grijeha osjećao gore umjesto bolje. Nasuprot tome, doživjeti pravu stvar u Katoličkoj Crkvi bila je čista radost. Nema tereta koji sam ikada ponio u ispovjedaonicu, a koji nije bio potpuno skinut do trenutka kada sam ustao da odem. Jednostavno ne postoji osjećaj na zemlji poput spoznaje da je moj grijeh potpuno riješen – jednom zauvijek na križu, i svakoga puta kada ispitam svoju savjest i podložim se Kristovoj milosti pomirenja. Ako je itko znatiželjan u vezi s katoličanstvom, ali je ima problema s ispovijedi, ili ako se neki katolici koji ovo čitaju drže podalje od ispovijedi iz bilo kojeg razloga, molim vas da vas ovaj “obraćenik” uvjeri da je to mnogo više od uvjeta. Ispovijed je dragocjeni melem za svaku dušu koja čezne za Božjim ozdravljenjem. Iskusni katolici koje poznajem čine to što češće mogu. Želim biti poput njih.

2. Prikazivanje patnje: Nekoliko mjeseci nakon što sam stupio u puno zajedništvo s Crkvom, jedan mi je čovjek vrlo usputno rekao da je njegova supruga, bivša protestantkinja, dobila milost da postane katolkinja jer je svećenik koji je umirao od raka prikazao svoju patnju za njezino obraćenje. U to sam vrijeme još uvijek prevladavao svoju liberalnu protestantsku obuku u teološkoj školi, kojom nam je utuvljeno u glavu da nikad ne tražimo smisao u patnji. Bol smo mogli priznati samo kao odstupanje od utopijskog samoostvarenja. Ali nakon tog prvog razgovora, čuo sam sve više priča od drugih katolika, koji nisu podnosili gluposti koje sam naučio. Možda nikada nisu čitali svetog Ivana od Križa, ali njihova je pobožnost bila posve vezana uz križ – Krist je do kraja trpio za nas, tako da naša patnja s njim donosi milost – ne samo za nas same, nego i za druge koje Krist ljubi. To ne znači da zlo ima smisla samo po sebi, ali kao i sve drugo u kršćanskom životu, Krist može iskoristiti našu bol, koju smo mu slobodno prikazali, da pobijedi Sotonu i približi nam kraljevstvo nebesko. Ne moramo se ni bičevati. Patnja će zasigurno doći, a katolici imaju posebnu perspektivu o tome kako se nositi s njom kada se dogodi. Moramo je prigrliti i podijeliti njegov iskupiteljski potencijal s ranjenim svijetom.

3. Očekivati ​​čuda: Teološki integritet katoličanstva bio je ono što je na kraju učinilo Crkvu neodoljivom za mene, ali otkako sam ušao u puno zajedništvo s Crkvom, moja je duša doista bila nahranjena gledajući nadnaravnu pobožnost moje braće vjernika i učeći o njoj. Oni očekuju čuda i vide ih. Moja su djeca prednjačila u našoj obitelji s potpunom vjerom i entuzijazmom za čudesna ukazanja Gospe od Guadalupea i Gospe Fatimske, zajedno s milostima koje primamo po našoj pobožnosti prema njima. Sada se radujem pričama o iscjeljenjima koja se postižu zazivanjem zagovora pojedinih svetaca. Posve vjerujem u bilokaciju i stigme svetog Padre Pija. Redovito čudo s krvlju svetog Januarija stvarno je fantastično. Kao katolik, shvatio sam da se “prekidač za čuda” nije isključio na kraju apostolskog doba, na kraju srednjeg vijeka, ili s dolaskom moderne medicine i tehnologije. Božja neobjašnjiva intervencija u živote njegovih stvorenja je norma, i potičem katolike da prednjače u isticanju toga ostatku svijeta.

4. Moliti s pouzdanjem: Ovo se nadovezuje na prethodno. “Zadani način” većine pobožnih katolika koje sam upoznao jest da vjeruju da molitva djeluje, čak i ako ne razumijemo točno kako. Reci Zdravomariju, i nešto će se dogoditi, stvarno. Izmoli cijelu krunicu, i dogodit će se još više. Sramim se reći da sam se prije nego što sam ušao u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom uvijek previše razmišljao u vezi s ovom činjenicom. Prije sam mislio da su moje molitve uspješne jedino ako me učine mirnijim, moralnijim ili vjernijim, ali nisam očekivao da će moje riječi pokrenuti “nepokrenutoga pokretača”. Tek nakon što sam s obje noge zakoračio u Katoličku Crkvu shvatio sam koliko je moj egocentrični, terapeutski pogled na molitvu potpuno nebiblijski, i neusklađen s kršćanskom tradicijom. Šest mjeseci nakon što sam napustio svoju anglikansku službu i postao katolikom, bio sam nezaposlen. Obitelj i prijatelji priskočili su u pomoć, ali većinu bih se jutara probudio u tri ujutro brinući o još mnogo toga. Svećenik mi je predložio da počnem moliti krunicu Božjeg milosrđa. Počeo sam, i počele su se događati nevjerojatne stvari. Možda najdramatičnije – potpuni stranac prišao mi je na misi i stavio mi u ruku ček od 1000 dolara. Moja obitelj i ja kasno smo počeli cijeniti pobožnu praksu molitve devetnica, i još uvijek se navikavamo na disciplinu koju one podrazumijevaju, ali smo oduševljeni i ohrabreni rezultatima o kojima su nas ljudi izvijestili iz vlastitog iskustva molitve. Isus kaže da naša vjera može pomicati planine. Sve dok nisam postao katolikom, nikada nisam živio kao da je to istina. Učinimo to!

5. Čuvanje života: Ovo izaziva kontroverze, ali je važno. Prije nego što sam ušao u puno zajedništvo s katolicizmom, zastupao sam razne nejasne „pro-life” poglede na pobačaj, ali nisam imao stvarni osjećaj za dublju i dosljedniju etiku života. Kao katolici, moja obitelj i ja sada doživljavamo oslobađajuću radost boravka među ljudima koji su odlučili vidjeti život onakvim kakav on jest – Božji dar, od začeća do prirodne smrti. Biti istinski „pro-life” znači priznati da naš život nije naš, i da ne postoji nijedan dio ničijega života koji je izvan Božje providnosti. Ne možemo učiniti ništa drugo osim raditi na zakonima i institucijama – čak i marširati i moliti u javnosti – kako bismo zaštitili dostojanstvo svakoga ljudskoga bića. Ne želim biti kreten prema nevjernicima, niti se drugim katolicima činiti svetijim od njih, ali ne vidim mnogo smisla u odnošenju prema pobačaju, kontroli rađanja, smrtnoj kazni i eutanaziji (da spomenem samo četiri velike stvari) kao posebno komplicirana pitanja. Katolici se tome protive! Kao netko tko je, kao bivši protestant, nekoć nije imao izbora nego svoja vlastita uvjerenja tretirati samo kao duboko proživljena mišljenja koja je najbolje čuvati u tajnosti, potičem druge katolike da se – vrlo jednostavno – zauzmu za istinu koja je mnogo veća od bilo koje nas. (Ali opet, najzreliji katolici koje poznajem rade sve ovo ne ugrozivši ni centimetar osnovne pristojnosti i poštovanja prema ljudima koji misle drugačije.)

Svih ovih pet točaka ohrabrenja i dalje su mi nešto za čime težim. Molite za mene i za sve koji ozbiljno žele ući u puno zajedništvo ili jednostavno rasti u svojoj katoličkoj vjeri, dok nastavljamo istraživati ​​sve riznice milosti u našemu velikomu katoličkom domu. Kao što Han Solo kaže u “Ratovi zvijezda: Sila se budi” – „To je stvarno to. Cijela stvar.”

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.