Sveti Oče, molio bih Vas za savjet po pitanju duhovnog vodstva mladih svećenika. Svećenicima je lako biti duhovnik laicima, redovnicima i onima koji su još u formaciji. No, po mom mišljenju,  svećenicima je teško tražiti duhovno vodstvo od druge subraće. Kako biste savjetovali svećenicima, osobito mladima, da traže tu duhovnu pomoć za svoju formaciju? Hvala vam.

Prije svega, hvala vam na interesu, postavili ste 205 pitanja! Ako bude vremena, odgovorit ćemo na njih deset, jer ovo je malo previše!

Hvala Dominique. Problem duhovnog vodstva – danas se koristi manje direktivan izraz, duhovna “pratnja”, koji mi se sviđa -. Je li duhovno vodstvo, duhovna pratnja obavezna? Ne, nije obavezna, ali ako nemate nekoga da vam pomaže u hodu, past ćete i to uz glasan odjek. Ponekad je važno biti u pratnji nekoga tko poznaje moj život i tko ne mora biti ispovjednik; ponekad će to biti ispovjednik, ali važno je razlikovati te dvije uloge. Ispovjedniku ideš kako bi dobio oproštenje grijeha i ideš pripremljen izreći grijehe. Duhovnom vođi ideš kako bi mu rekao stvari koje se događaju u tvom srcu, duhovne pobude, radosti, ljutnje i što se događa u tebi. Ako odlaziš samo ispovjedniku, a ne i duhovniku, nećeš znati kako rasti, bit će nešto manjkavo. Ako ideš samo duhovniku, pratitelju, a ne ideš ispovijedati svoje grijehe, to je također pogrešno. To su dvije različite uloge, a u školama duhovnosti, primjerice isusovačkoj, sveti Ignacije kaže da ih je bolje razdvajati, tako da jedna osoba bude ispovjednik, a druga duhovnik. Ponekad će biti riječ o istoj osobi, ali važno je znati da su to dvije različite stvari.

Nadalje, duhovno vodstvo nije klerička karizma nego karizma krštenja. Svećenici koji vrše duhovno vodstvo imaju karizmu ne zato što su svećenici, nego zato što su Božji narod, zato što su kršteni. Znam da u Kuriji, a možda i među vama, ima onih koje duhovno vodi jedna dobra časna sestra koja predaje na Gregorijani. Idite k njoj, nema problema, ona je žena duhovne mudrosti koja zna voditi. Neki pokreti možda imaju mudrog laika, mudru laikinju. Ovo govorim jer to nije svećenička karizma. Može ju imati svećenik, ali nije ekskluzivno svećenička. A da biste bili duhovnik, potrebno vam je veliko pomazanje. Iz tog razloga, na tvoje bih pitanje odgovorio: prije svega, osigurajte da uvijek imate pratnju. Jer osoba koja nema pratnju u životu stvara “gljive” u duši, gljive koje ti onda smetaju. Bolesti, prljavu usamljenost, mnoge loše stvari. Treba mi pratnja. Ona pomaže razjasniti stvari. Istražiti duhovne emocije, da mi netko pomogne da ih shvatim, što Gospodin želi s tim, gdje je napast… Sreo sam neke studente teologije koji nisu mogli razlikovati milost od napasti. Netko me mora pratiti. I nije potrebno to činiti svaki tjedan, ne, idete duhovniku jednom mjesečno, svaka dva mjeseca, kada imate nešto o čemu se trebate posavjetovati s njim ili njom. Ali neka ove stvari budu jasne.

Kako pronaći duhovnika? Budite pažljivi, uočite nekoga tko vas privlači načinom na koji govori, što ste čuli od jednoga, drugoga… Tražite duhovnika, ali kao što sam rekao važno ga je razlikovati od ispovjednika. To su dvije različite uloge. To je laička karizma koju mogu obavljati svećenik, biskup, laikinja ili laik. Kad to imate na umu nađite nekoga tko u vama budi povjerenje i duhovnu simpatiju. To je jako važno, i vi dobro razumijete što to znači.Ta je usklađenost jako važna.

Ne znam jesam li odgovorio na pitanje. Riječ je o važnoj stvari. Ovo što sam sada rekao služi barem tome da nitko od vas odsad neće biti bez duhovne pratnje, zato što stvari inače neće dobro završiti, kažem to iz iskustva. U redu? Je li to svima jasno? Dobro. Idemo dalje.