U molitvi se nikada ne smijemo zadovoljiti time da tražimo jednom, dvaput, triput. Treba vjerovati, moliti i nešto tražiti koliko god možemo. Tako je molio David za umirućega sina (2 Sam 12,15–18); od temeljne je važnosti ići do kraja, kao što je i Mojsije učinio kada je molio za buntovni narod. Nikada nije promijenio „stranku“, nije trgovao, nikada nije prestao vjerovati i uzdati se. Nemojmo zaboraviti: moljenje nije za mekušce.

U Evanđelju nam Isus jasno govori: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se“ (Mt 7,7). I budući da je Isusu bilo stalo da to dobro shvatimo, navodi primjer čovjeka koji usred noći nije prestajao zvoniti na susjedova vrata tražeći da mu dadne tri kruha; nije ga bilo briga što će ga se smatrati neodgojenim: njega jedino zanima da dobije jelo za svojega gosta (Lk 11,5-8). Tolikomu navaljivanju i upornosti u molitvi Isus obećava siguran uspjeh: „Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se“ (Mt 7,8). Isus pojašnjava i razlog uspjeha: „Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!“ (Mt 7,9–11).

Hrabrost se nikada ne smije pobrkati s nepromišljenošću, dapače nepromišljenost je najljuća neprijateljica hrabrosti. Ali tko nema hrabrosti, ostaje apocado („beznačajan“), kako se kaže na španjolskome: apocado se upotrebljava kada se govori o onome koji nikada u životu ne pravi korak više zbog straha da će se poskliznuti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige pape Franje “Bog je mlad”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na poveznici ovdje.