Anđeli mogu utjecati na naš um kao što mi djelujemo jedni na druge: slobodno, sugestijom, ne silom.

Mi možemo utjecati jedni drugima na um i volju (iako ih ne možemo prisiliti) poučavanjem, savjetovanjem, hvaljenjem, optuživanjem, bodrenjem i zapovijedanjem. To činimo na tjelesni način, za razliku od anđela, ali i predlaganjem nekih stvari našoj mašti. (Mašta je nutarnje osjetilo koje stvara predodžbe, slike.) Anđeli također mogu sugerirati ili nadahnjivati našu maštu.

No ovdje se ne radi o izravnoj komunikaciji umom. Anđeli poučavaju jedni druge izravnom komunikacijom uma, ali nas ne poučavaju na taj način. Radije, oni nas “nadahnjuju”, oni predlažu nešto našoj mašti.

Zlodusi čine isto. Demoni nas napastuju na isti način na koji nam anđeli čuvari pomažu.

Napastovanje nije prisiljavanje. Duh ili dušu ne može se prisiliti. Ne postoji nešto što bi se zvalo duhovno prisiljavanje. Postoji duhovna moć, ali ona ne može prisiliti druge duhove zato što su duhovi slobodni; oni imaju slobodnu volju po svojoj vlastitoj biti. Čak i egzorcisti ne guraju demone van, nego ih izmole van.

Kada je Isus kritizirao farizeje zbog njihova stava da tjelesna nečistoća prisilno onečišćuje dušu, čini je zlom, pozvao se na ovo načelo da je duh slobodan (vidi Mt 15,10–20). I nečistoća i čistoća dolaze iznutra, slobodnom odlukom.

Međutim, mi možemo utjecati (ne natjerati) jedni drugima na odluke pomoću posrednih kanala mašte i emocija. Isto mogu i anđeli. Ne mogu staviti zaključke u tvoj um ili odluke u tvoju volju, ali mogu staviti slike u tvoju maštu i osjećaje u tvoje srce. (Osjećaji te također ne prisiljavaju; tvoja volja može izabrati hoće li ih slijediti ili ne.)

Intelekt i volja su duhovne moći duše. Emocije i mašta su kvazi-tjelesne, dijelom tjelesne i dijelom duhovne. Stoga se na njih može izravno djelovati izvana dok na duh to isto nije moguće. (Duh uistinu nema ništa “izvana”.)

Ponekad se pitamo odakle se pojavila određena emocija ili slika u nama. Odakle je došao taj osjećaj ili slika? Možda ponekad zaboravimo na još mogućnosti: naš anđeo čuvar ili demon koji nas napastuje. Ako netko smatra da se ovdje radi o neznanstvenim naklapanjima, neka na trenutak razmisli o instrumentu koji služi za detektiranje vidljivih, fizičkih stvari koji, naravno, ne može otkriti nevidljive, duhovne stvari čak i ako su ondje prisutne. Ne možemo dokazati da ne postoje duhovi mrtvih ljudi na osnovi pretpostavke da oni ne igraju nogomet.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Anđeli i demoni” Petera Kreefta. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.