KRŠĆANI I MILOSTINJA

‘Kada daruješ siromaha ne daješ mu od sebe, podaruješ mu ono što je njegovo’

Najvažniji primjer jednostavnosti i siromaštva je Sveta Obitelj. Isus je rođen u štalici. Štalici! Sin Božji je rođen u štali! Je li to bila zabuna ili se radi o poruci? Sveti Franjo je to protumačio kao poziv na življenje poniznog i jednostavnog života.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

 

U vremenu kada je Crkvi bila potrebna obnova, obnovitelji su se isticali životom ispunjenim dubokim siromaštvom. Sveti Franjo Asiški i sveti Dominik Guzman su klasični primjeri življenja ove karizme. Sveta Terezija Avilska, Ignacije Lojolski i Ivan Vianney su također izuzetan primjer življenja siromaštva. Blažena Ana Marija Taiga – iako nije živjela evanđeosko siromaštvo – jest primjer evanđeoske jednostavnosti.

Svaki je kršćanin pozvan živjeti jednostavno. Otac Thomas Dubay SM (Marijino društvo) zapisuje u svojoj knjizi  “Sretan si ako si siromašan”: “Proučavatelji svetopisamskih tekstova slažu se u jednoj stvari … kada se u Novom Zavjetu govori o siromaštvu – govori se o idealu kojeg bi trebali slijediti svi koji slijede Krista”.

Najvažniji primjer jednostavnosti i siromaštva je Sveta Obitelj. Isus je rođen u štalici. Štalici! Sin Božji je rođen u štali! Je li to bila zabuna ili se radi o poruci? Sveti Franjo je to protumačio kao poziv na življenje poniznog i jednostavnog života. Isus je živio jednostavno i ohrabrivao je svoje sljedbenike da čine isto: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!” (Lk 6,20).

Ako pažljivo promotrimo živote svetaca, vidjet ćemo da velik dio njihove vjerodostojnosti proizlazi iz činjenice da žive jednostavnim životom. Kroz svoj život pokazuju distanciranost od zemaljskih dobra i važnost usmjeravanja života prema Kraljevstvu koje tek ima doći. Siromaštvo daje evanđeljima puninu bogatstva u kojega se može ugledati. Čak i mediji teško mogu odoljeti Majci Tereziji i njezinim siromašnim sestrama koje provode svoj život brinući se za siromašne.

Opasnost gomilanja bogatstva

Isus nas upozorava na opasnost koje bogatstvo nosi sa sobom: “Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!” (Lk 6,24). “A Isus reče svojim učenicima: ‘Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje’.” (Mt 19,23-24)

Zašto je Gospodin tako strog prema bogatstvu? Sveti Ignacije Lojolski daje nam dragocjeni uvid. On u svojim “Duhovnim vježbama” piše: “(Đavao) potiče (svoje demone) da prvo iskušaju čovjeka požudom bogatstva… kako bi lakše zadobili isprazne časti koje svijet nudi i onda ga zarobili ohološću. Prva njegova zamka usmjerena je prema bogatstvu, druga prema časti, a treći prema oholosti”. Oholost je korijen svakog poroka.

Neki će reći, “nisam toliko bogat”, drugi će reći “živim udobno, nisam toliko bogat”. No ako pogledamo povijest svijeta, mi u SAD-u spadamo među najbogatije ljude koji su ikada živjeli. Promatrano iz perspektive ostatka svijeta, Afrike, Indije, Južne i Središnje Amerike, svi na nas gledaju kao na one koji su bogati.

Sveti Pavao nas upozorava na veliku opasnost bogatstva: “Jer koji hoće da se obogate, upadaju u napast, zamku, i u mnoge lude i škodljive želje, koje bacaju ljude u propast i pogibao”. (1 Tim 6,9)

I sam Jakov u svojoj poslanici piše negativno o bogatstvu: “Jer sunce ogrija s vrućinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako će i bogati u hođenju svojemu uvenuti”. (Jak 1,11)

Njemu na službu

Postoji još jedan razlog zbog kojeg nije dobro biti bogat: Ako si bogat – odgovoran si za siromašne. Ne možemo živjeti u luksuzu kada pored nas prolaze oni koji nemaju dovoljno za jelo. U Prvoj Ivanovoj poslanici piše: “Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već dijelom i istinom.” (1 Iv 3,17)

Sveti Ambrozije je uputio snažnu poruku kada je u pitanju pomaganje siromašnomu: “Ne daješ dar od svoga imanja onome koje je siromašan. Podaješ mu ono što je njegovo. Jer, sve nam je dano na zajedničko korištenje no ti si to preuzeo za samog sebe. Svijet je dan svima – ne samo bogatima”.

Isus je rekao:

Zatim će reći i onima slijeva: Odlazite od mene, prokleti, u oganj, vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodite me! Tada će mu i oni odgovoriti: Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te? Tada će im on odgovoriti: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste. I otići će ovu u muku vječnu, a pravednici u život vječni. (Mt 25, 41-46)

Ovo su snažne i strašne riječi. One bi nam u pamet trebale prizvati dva pitanja: 1) Pomažem li siromašnima? 2) Pomažem li im dovoljno? Čitajući ove riječi možemo zapitati sebe: “Pa dobro, što to mogu kupiti i ne zamjeriti se Gospodinu? Trebam li se osjećati krivim ako odem povremeno na večeru s obitelji?”

Odgovor na to pitanje opširno je dan u Svetom Pismu. U Starom Zavjetu preporuča se da dajemo desetinu svoga prihoda Gospodinu (Br 18,23-24; Pnz 14:29-29). Često se preporučuje da dajemo pet posto svojih prihoda siromašnima i pet posto kako bi poduprli svoju Crkvu.

Deset posto se može uzeti kao neki prosjek. Nekima je možda teško odvojiti i pet posto, dok drugi mogu dati čak dvadeset ili dvadeset pet posto. Kako imati moralnu sigurnost da smo dali dovoljno? Dovoljno je kada osjećaš da činiš neku žrtvu dok pridonosiš za siromašne i Crkvu. Papa Ivan Pavao II.  rekao je 1979. na “Yankee” stadionu: “Nikada ne smijete biti zadovoljni da ostavljate (siromašnima) mrvice sa svoga stola. Morate odvoji od svoga dijela – ne samo od svoga suviška kako biste im pomogli. Trebate se prema njima odnositi kao prema gostima vašeg obiteljskog stola”.

Jedan je mladi par počeo davati deset posto svoga prihoda Gospodinu, no nije im bilo jasno treba li ta svota biti od neto ili bruto dohotka. Zbunjeni, otišli su do svoga župnika i zamolili ga za savjet oko stvari. Župnik je vjerojatno bio Irac, jer im je odgovorio pitanjem:”Želite li naš blagoslov neto ili bruto?” Od tada su nastavili davati 10 posto prihoda od bruto plaće.

Milostinja – najbolje ulaganje

Prečesto zaboravljamo da milostinjom Gospodinu zapravo ulažemo u bolju budućnost. On je obećao višestruku naknadu svakomu koji se odreče zemaljskih dobara poradi njega (Mk 10,29-30). To je prava zarada. Nijedna banka ili fond neće vam dati takvu ponudu!

Sveto Pismo naširoko progovara o “pogodnostima” davanja siromašnima: “Uloži milostinju u svoje riznice, i ona će te izbaviti od svake nevolje” (Sir 29,12). U Tobiju nalazimo zapisano: “Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe. Udijeljena milostinja oslobađa od smrti i ne dopušta da odeš u mrak.” (Tob 4,8-10)

Naš je Gospodin rekao: “Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, onda će vam i srce biti”. (Lk 12, 33-34) Na sličnu stvarnost upozorava i Tobija: “Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakog grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života.” (Tob 12, 8-9)

Prema mome iskustvu, i iskustvu drugih, čini se da je Bog brz kada treba nagraditi one koji daju siromašnima i Crkvi. Njega nitko ne može nadmašiti u velikodušnosti.

Pozor, pozor kupci kršćani

Trebali bi stati i promisliti o Isusovim riječima kada razmišljamo o kupnji nove kuće. Je li ovo vrsta kuće koji bi Gospodin htio da kupim? Je li ovo kuća u kojoj bi Isus htio živjeti? Možemo li kupiti ovu kuću znajući za brojne beskućnike i siromašne u Africi? Hoće li ova kuća biti primjer kršćanske jednostavnosti? Možemo li nastaviti pomagati siromašnima i priuštiti da se majka nastavi brinuti za djecu ako kupimo ovu kuću? Toliko često vidim brojne parove koji su se zarobili kreditima kada su kupili kuću koja je prevelika ili previše za njihove potrebe. Pa čak i kada je kuća po njihovoj mjeri možda joj nedostaje kršćanske jednostavnosti.

Uzimamo li u obzir siromašne kada kupujemo auto? Možemo li opravdati kupovinu  skupog auta ako pored nas žive oni koji nemaju osnovna sredstva da kupe ni najjeftiniji auto? Možemo li opravdati česte odlaske na frizuru ili manikuru  koju naplaćuju 50 do 100 $ po dolasku?

Mora li svo pokućstvo koje kupimo biti novo i skupo? Ili možemo dobiti jednaku ili bolju kvalitetu u korištenom pokućstvu? Kada želimo neku novu stvar, čekamo li na nju nekoliko tjedana ili mjesecima kako bi razmislili o tome je li nam stvarno potrebna? Je li stvarno potrebno da trošimo toliko na odjeću? Zar ne možemo naći nešto jednako kvalitetno ili bolje u second-hand trgovinama? Bi li Marija i Josip posjećivali jeftine trgovine? Vjerujem da bi.

Jedna mi je žena nedavno rekla kako je kupila najnoviju modu za svoju djecu u trgovini rabljenom robom. Ona je znala gdje su najbolje trgovine rabljenom robom. Njezina djeca su imala dobru odjeću, no ona ih je htjela poučiti životnoj jednostavnosti.

Ovakva nastojanja “štednje novaca” trebala bi biti usmjerena prema davanju siromašnima, a ne prema gomilanju vlastita novca. Važno je, kao što smo prethodno vidjeli, pomagati siromašnima.

Poučavajte svoju djecu

Papa Ivan Pavao II. potiče roditelje da ne usmjeravaju svoju djecu prema materijalizmu. Djeca bi trebala odrasti s ispravnim stavom slobode kada su u pitanju materijalna dobra, prihvaćajući jednostavan i mudar životni stil koji ide za tim da je “čovjek vrjedniji prema onome što on jest – a ne prema onome što on ima” (Familiaris Consortio br. 37.).

Roditelji koji daju svojoj djeci 70 – 100 $ za tenisice, 70 $ za nakit, 150 $ za kožnu jaknu, koji im daju skupe rođendanske ili božićne poklone ne uče ih “jednostavnom i mudrom životnom stilu”.

Mudro troši

Rečeno je kako u životu postoje dvije filozofije. Prva uči kako je potrebno gostiti se kako bi kasnije mogli patiti od mamurluka. Druga predlaže da najprije postimo kako bismo se kasnije mogli gostiti. Trebam li uopće pitati koja je filozofija bliža kršćanskom duhu? Kada ovo razmišljanje primijenimo na novac nailazimo na sljedeću situaciju. Oni koji dugo štede za nešto, noseći se s nedostatkom istoga u međuvremenu, uštedjet će bogatstvo u kamatama nasuprot onih koji sve kupuju na kredit. Oni koji žive jednostavno na početku svoga života, u kasnijoj će dobi uštedjeti više novaca.

Janet Luhrs u svojoj knjizi “The Simple Living Guide” zapisuje:

Jednostavno življenje je plansko življenje. Ti sam odabireš kako ćeš živjeti umjesto da se kroz život vodiš nekim autopilotom… Jednostavno življenje se sastoji od imanja novaca na bankovnom računu bez ikakvog minusa na karticama… Ako si jednostavan, imat ćeš vremena i mjesta upoznati i voljeti ljude dubljom ljubavlju… Okružit ćeš se ljudima koji ti se sviđaju i koje voliš zbog njihove nutrine… Jednostavno življenje će ti omogućiti slobodu da radiš umjereno i da ostaviš dovoljno vremena za svoj odnos s Bogom i drugima.

Jednostavno življenje uključuje dobro služenje s onime što posjedujemo. Na primjer, osoba koja redovito održava svoju kuću ili auto, uštedjet će dosta novca koji kasnije može podijeliti sa siromašnima.

Jednostavno življenje ne znači zatvaranje u apsolutnu neimaštinu. Sveti Maksimilijan Kolbe, koji je živio franjevačko siromaštvo, uvijek je kupovao najbolje tiskarske strojeve kako bi što učinkovitije mogao raditi na objavljivanju. Čineći to uštedio je kako na vremenu tako i na novcu.

Postoji nekoliko razloga zašto bi kršćani trebali živjeti jednostavnim životom. Isus je živio jednostavno i ohrabrivao je one koji ga slijede da čine isto. Gospodin od nas očekuje da se brinemo za siromašne kao za samoga Krista. Dajući milostinju Gospodinu u njegovim siromasima i Crkvi zapravo ulažemo u same sebe. Jednostavno življenje nam omogućava slobodu za intiman odnos s Bogom i drugima.

“Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!” (Lk 6,20).

Thomas G. Morrow | CERC

Prijevod: Nenad Palac | Bitno.net

Objavljeno: 3. kolovoza 2016.

Možda vam se svidi