Kraj 19. stoljeća bio je obilježen rastom pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, no njezin vrhunac dogodio se zahvaljujući nadahnuću jedne skromne redovnice – blažene Marije od Božanskog Srca. Kao članica kongregacije sestara Dobrog Pastira u portugalskom Portu, uputila je pismenu poruku papi Lavu XIII. koja će promijeniti tijek povijesti.

U pismu iz siječnja 1899. opisala je viđenje u kojem joj je Gospodin pokazao svoje Srce kao izvor svjetla i topline koje treba obasjati cijeli svijet. Isus joj je, kako je navela, izričito rekao da želi da Papa posveti cijelo čovječanstvo Njegovu Presvetom Srcu – te da je upravo papa Lav XIII. odabran za to poslanje: „On je izabrao Vašu Svetost i produžio vam dane kako biste Mu dali ovu čast“, navodi Aleteia.

”Uoči blagdana Bezgrešnog Začeća”, napisala je, “Gospodin mi je dao razumjeti da će, ovim novim razvojem pobožnosti prema Njegovu Božanskom Srcu, cijeli svijet biti obasjan novim svjetlom. (…) Činilo mi se da iznutra promatram zrake koje su se širile iz tog svjetla, tog ljubljenog Sunca, Srca Isusova. Njegove zrake pale su na zemlju prvo slabo, a zatim sve snažnije, sve dok svijet nije bio potpuno obasjan. I rekao je: ‘Narodi svi bit će prosvijetljeni svjetlinom ovoga svjetla i ugrijani intenzivnom toplinom njegovih zraka.’ Razumjela sam žarku želju koju je imao da Njegovo Ljubazno Srce bude sve više i bolje proslavljeno, i da Njegovi darovi i blagoslovi budu prošireni po cijelom svijetu.”

Iako je isprva planirao posvetu za godinu kasnije, Papa je, potaknut dubinom poruke i vlastitim pogoršanjem zdravlja, odlučio ne čekati. Dana 11. lipnja 1899. – koji je sam nazvao „velikim činom svog pontifikata“ – obavio je posvetu cijelog svijeta Presvetom Srcu Isusovu.

Taj povijesni čin potaknuo je brojne osobne, župne i nacionalne posvete, a obnovio ga je i sv. Ivan Pavao II. 1999. godine. Duhovni trag bl. Marije ostaje duboko urezan u srce Crkve, kao svjedočanstvo koliko daleko može doseći jedno poslušno srce povezano s Božjim.