On se uglavnom bavi uklanjanjem prepreka koje ometaju slobodno djelovanje onih oko njega te se slaže s njihovim potezima umjesto da sam preuzima inicijativu.

Njegove pogodnosti se mogu smatrati paralelnima onima koje se nazivaju udobnost ili lagodnost osobnih aranžmana, poput udobnog naslonjača i vatre koji čine svoj dio posla u rastjerivanju hladnoće i umora iako priroda pruža toplinu i odmor bez njih. Na sličan način, pravi gospodin pažljivo izbjegava ono što može protresti ili uzdrmati umove ljudi oko sebe – sva sukobljavanja mišljenja, sudare osjećaja, ograničenja, sumnje, sumornost, gnjev; njegova najveća briga je učiniti da se svi osjećaju ugodno i mirno, kao kod kuće. On pazi na cijelo svoje društvo, blag je naspram stidljivih, nježan prema distanciranima, milostiv prema budalastima; zna kome govori, brani od nepravodobnih aluzija ili tema koje iritiraju, rijetko se ističe u razgovoru te nije zamoran. Rado čini usluge, a kada daje savjet doima se kao da prima.

Gospodin nikada ne govori o sebi, osim kada je primoran, nikada se ne brani brzopletim odgovorima; njegove uši ne čuju ogovaranje i klevetu, savjestan je u podmetanju motiva za one koji ga ometaju te sve tumači na najbolji mogući način. On nikada nije zloban ili malen u svađama, nikada ne prihvaća nepravednu prednost, nikada ne gubi osobnost niti radi argumenata koristi oštar govor niti insinuira zlo koje se ne usudi izgovoriti. Radi dugoročne razboritosti on promatra maksimu antičkog mudraca, a to je da bismo se prema neprijatelju trebali ponašati kao da će on jednog dana postati naš prijatelj. On ima previše dobrih osjećaja da bi se dao uvrijediti, ima toliko posla da zaboravlja ozljede i prelijen je da bi nosio zlobu. On je strpljiv, suzdržan, smiren, gotovo prema filozofskim principima podnosi bol zato što je neizbježna, gubitak zato što je nezamjenjiv te smrt zato što je to njegova sudbina.

Ako se zatekne u kakvoj polemici, njegov discipliniran um ga čuva od neuljudnih grešaka spram naoko boljih, ali zapravo slabijih umova koji, poput tupog oružja, paraju umjesto da rade čisti rez, umova koji u raspravi potpuno promaše bit, koji troše snagu na sitnice, ne razumiju svog suparnika i pitanja više otvaraju nego što ih zatvaraju. On može biti u pravu ili u krivu, ali je istodobno čist do mjere da ne može biti nepravedan; jednostavan je koliko je energičan te sažet koliko je odlučan. Nigdje nećemo naći više iskrenosti, razumijevanja i opraštanja: on se baca u umove svojih suparnika te opravdava njihove greške. Poznaje slabosti, ali i snagu ljudskog razuma, odakle dolazi i koje su mu granice.

Ukoliko on nije vjernik, zbog svoje se dubine i otvorenosti neće izrugivati vjeri ili djelovati protiv nje. On je premudar da bi u svojoj nevjeri bio fanatičan i dogmatičan. Poštuje pobožnost i vjernost, čak podupire i prepoznaje institucije kao vrijedne poštovanja, lijepe ili korisne makar se s njima ne slaže, cijeni svećenstvo i ostale vjerske službenike te ga ispunja zadovoljstvom kada može o njima razbiti mitove bez salijetanja i optuživanja. On je prijatelj vjerske tolerancije ne samo zato što ga njegova filozofija uči da sve forme vjere promatra nepristranim očima već i zbog blagosti i nježnosti osjećaja, što je temelj civilizacije.

bl. John Henry Newman

Izvor: CERC

Prijevod: Domagoj Puškarić | Bitno.net