Je li u redu propustiti misu ako putujete? To je pitanje koje dotiče i savjest i praktičnost, a s njim se gotovo svaki katolik barem jednom susreo. Bilo da istražujete udaljeni nacionalni park, idete na obiteljsko okupljanje ili pokušavate uhvatiti let kući u nedjelju ujutro, putovanje može zakomplicirati tjedni ritam bogoslužja.

Crkva, međutim, ne gleda na nedjeljnu misu kao na obvezu koju treba samo „odraditi“, nego kao na odnos koji treba njegovati. Ona je „izvor i vrhunac kršćanskog života“ (KKC 1324). To znači da naše prvo pitanje na putovanju ne bi trebalo biti: Mogu li preskočiti? nego: Kako ipak mogu otići?

Obveza mise i njezino značenje

Crkva uči da su „vjernici dužni sudjelovati na misi nedjeljom i u zapovjedne blagdane“ (Kan. 1247). To nije birokratsko pravilo ni duhovna evidencija dolazaka; ta je obveza ukorijenjena u Trećoj zapovijedi – „Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji“ – ispunjenoj u Kristovu uskrsnuću u nedjelju.

Kada sudjelujemo na misi, ne ispunjavamo samo dužnost. Uvijek iznova ulazimo u vazmeno otajstvo. Katekizam u br. 1326 podsjeća nas da se u euharistiji cijela Crkva sjedinjuje u klanjanju; to je dodir neba i zemlje, a ne tek lokalno okupljanje župljana.

Zato crkveni propis uključuje određenu fleksibilnost, ali nikada ravnodušnost. Ravnodušno srce uopće ne bi marilo za odlazak na misu. No Gospodin prepoznaje da je obiteljski život ponekad zahtjevan i da ne možemo uvijek otići na misu koju smo prvotno planirali.

Nedjeljnu obvezu možete ispuniti sudjelovanjem na subotnjoj večernjoj (bdjenju) ili na misi slavljenoј u bilo kojem katoličkom obredu u samu nedjelju. Za putnike je to dobra vijest: zračne luke, turistička mjesta, pa čak i male misije često imaju subotnje večernje mise upravo zbog posjetitelja.

Euharistija nam nije dana da nas optereti, nego da nas usidri. Kamo god krenuli, isti Krist čeka nas na oltaru.

Putovanje kao duhovna prilika

Putovanje prirodno narušava naše rutine, ali može i otkriti što nam je doista važno. Kad planiramo razgledavanja, obroke ili radno vrijeme muzeja, lako je dopustiti da misa sklizne u kategoriju „ako bude zgodno“. Ipak, putovanje može produbiti našu svijest o univerzalnosti Crkve.

Papa sv. Ivan Pavao II. jednom je podsjetio vjernike da se, „kad su nedjeljom izvan svoga doma, trebaju pobrinuti sudjelovati na misi gdje god se nalazili, obogaćujući mjesnu zajednicu svojim osobnim svjedočanstvom“. Drugim riječima, naša prisutnost u nepoznatoj župi, među nepoznatim licima i pjesmama, tihi je čin zajedništva s cijelim Kristovim Tijelom.

Mnogi su to iskusili: ući u malu misijsku kapelicu u drugoj državi ili u katedralu u inozemstvu i odmah osjetiti da ondje pripadamo. Jezik se može promijeniti, arhitektura razlikovati, ali otajstvo euharistije ostaje isto. Misa je poput povratka kući.

Kada je sudjelovanje doista nemoguće

Naravno, postoje situacije kada je sudjelovanje na misi doista nemoguće – ne zbog lošeg planiranja, nego zbog fizičkih zapreka ili ozbiljnih okolnosti.

Zakonik kanonskog prava to priznaje:

„Ako zbog nedostatka svetog službenika ili iz drugog teškog razloga sudjelovanje u euharistijskom slavlju nije moguće, posebno se preporučuje da vjernici sudjeluju u bogoslužju riječi… ili da se posvete molitvi tijekom prikladnog vremena, osobno ili u obitelji“ (Kan. 1248 §2).

Ako ste doslovno u udaljenoj planinskoj kući ili na dugom putu bez ijedne crkve u blizini, od vas se ne očekuje nemoguće. Crkva traži samo da očuvate duh Dana Gospodnjega kroz molitvu, razmatranje čitanja ili čak obiteljsko bogoslužje riječi.

Ako unaprijed znate da ćete biti u takvoj situaciji, mudro je razgovarati sa svojim župnikom prije puta. Kanon 1245 dopušta župniku da udijeli oprost od obveze iz „opravdanog razloga“, poput putovanja u udaljena područja.

Oprost nije izlazna klauzula. On je pastirska milosrdnost koja priznaje da Božji zakon nije dan da slomi vjernike, nego da ih, i u ograničenim okolnostima, povede dublje u ljubav.

Što ne ispunjava nedjeljnu obvezu

Važno je razjasniti i što ne ispunjava nedjeljnu obvezu. Praćenje mise putem prijenosa uživo ili televizije, iako može biti duhovno obogaćujuće, ne zamjenjuje fizičko sudjelovanje. Kako je pisao papa Benedikt XVI., „u redovitim okolnostima to ne ispunjava obvezu sudjelovanja na misi“.

To ne umanjuje dobro koje takvi prijenosi mogu donijeti. Oni nas mogu ujediniti u molitvi na daljinu i pomoći nam razmatrati čitanja. No bit mise je zajedništvo: stvarna prisutnost, stvarno okupljanje, stvarno sudjelovanje. Kao što utjelovljenje nije virtualno, tako ni euharistija nije.

Praktični koraci za katolika na putovanju

Što, dakle, vjernik katolik može učiniti pri planiranju puta? Nekoliko koraka može pomoći da nedjelja ostane usmjerena na Gospodina:

  • Planirajte unaprijed. Prije puta provjerite raspored misa na Svetamisa.org ili na mrežnim stranicama mjesne biskupije.

  • Dajte prednost bdjenju. Subotnja večernja misa ispunjava nedjeljnu obvezu i idealna je ako ćete u nedjelju ujutro putovati.

  • Ostanite u komunikaciji. Ako sumnjate da nećete imati pristup svećeniku, razgovarajte sa svojim župnikom unaprijed o oprostu ili savjetu za molitvu.

  • Posvetite dan. Ako je odlazak na misu doista nemoguć, molite bogoslužje riječi, pročitajte dnevna čitanja i učinite duhovnu pričest, sjedinjujući svoje srce sa žrtvom mise koja se slavi diljem svijeta.

  • Svjedočite radosno. Kad sudjelujete na misi izvan doma, predstavite se župljanima. Budite vidljiv znak univerzalnosti i radosti Crkve.

Putovanje nije izgovor da zaboravimo vjeru; ono je prilika da je živimo svjesnije.

Zašto je to važno

Pitanje „Moram li ići na misu dok putujem?“ može zvučati legalistički, kao da Bog zbraja dolaske. No dublja istina je odnosna: idemo jer ljubimo.

Ne idemo na misu da bismo izbjegli grijeh; idemo jer nam se ondje daruje Isus – tijelom i dušom. Propustiti misu kada smo mogli doći nije samo preskakanje događaja. To je udaljavanje od samog srca naše vjere.

Euharistija nije zahtjev koji remeti naše planove. Ona je Osoba koja nas želi susresti gdje god se nalazili. Što više stvaramo prostor za taj susret – čak i kad smo umorni, pod utjecajem jet laga ili na nepoznatom mjestu – to ćemo jasnije otkrivati što znači da je Crkva katolička: sveopća, prisutna i domaća u svakom kutku svijeta.

Zato, kad sljedeći put pakirate kofere, u svoj plan putovanja svakako uvrstite i misu. Uostalom, nema boljeg suvenira od milosti.

Članak je preveden uz dopuštenje s web-stranice Catholic Link.