Prema starozavjetnim običajima post je i u Isusovo vrijeme bio uobičajen. Ipak, Isus nije zagovarao post radi posta, nego je naglasak stavljao na post popraćen molitvom. Tako je i sam nakon krštenja u rijeci Jordanu, a prije početka javnog djelovanja, vođen Duhom Svetim najprije otišao u pustinju, u mjesto sabranosti, osame i bliskog susreta s Bogom. Četrdeset dana proveo je u postu i molitvi, pripremajući se za javno djelovanje. Nakon 40 dana đavao ga je počeo iskušavati, računajući da će Isus pokleknuti u trenutku kad mu je tijelo bilo iscrpljeno gladovanjem. No post i bliski susret s Bogom Isusa su ojačali te je odbacio sve kušnje s jasnom porukom da čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Isusova iskušenja u koja ga je htio uvući đavao kad je mislio da je Isus slab i nemoćan, i naša su iskušenja.

Poput Isusa moramo se znati oduprijeti raznim “sotonskim” iskušenjima. Druga važna Isusova poruka bila je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi! (Mt 4,1-11). Nakon što se đavao udaljio, Isus se u snazi Duha Svetoga iz pustinje vratio u Galileju, a glas o njemu pročuo se po svoj okolici (Lk 4,14). Posvećenost molitvi i postu Isusa je ojačala i mogao se suprotstaviti kušnjama. Dakle, molitva i post imaju posebnu moć, napose u borbi protiv zloduha (Mk 8,29). Poput proroka Izaije, Isus je isticao da je važnije biti otvoren prema bližnjemu nego suzdržavati se od jela i pila te posipati glavu pepelom. Otvoren prema bližnjemu ujedno znači biti otvoren prema Bogu. Svakom je davao na volju želi li postiti. Osuđivao je licemjerstvo onih koji poste kako bi bili zapaženi, jasno govoreći da treba postiti tiho, ponizno, u skrovitosti: I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti (Mt 6,16-18). Opisujući stavove farizeja koji je postio dvaput tjedno i carinika koji je bio svjestan svojih propusta, evanđelist Luka ukazuje da je važno biti ponizan pred Gospodinom, jer onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen (Lk 18,10-14).

Poslije je u Besjedi na gori podučavao učenike da ne trebaju biti zabrinuti oko materijalnih stvari ‒ što će jesti i piti, što će obući, jer zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova (Mt 6,31-34).

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Što je Isus jeo?”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.