GOSPODAR PRSTENOVA I KREPOST Hrabrost jednog prijatelja Tražimo primjere svakodnevne hrabrosti koji će nam pomoći da bolje razumijemo kako tu vrlinu razvijati u vlastitom životu dr. Holly Ordway/Word on Fire Foto: www.wallpapersafari.com Kada razmišljamo o vrlini hrabrosti, mogli bismo pomisliti na osobu koja prva reagira, kako riskira svoj život upadajući u zgradu koja se ruši, ili u poplavu u misiji spašavanja. Može se činiti da ta vrlina svoj najveći izraz ima, u svakom slučaju, u krizama i katastrofama. Međutim, objašnjenje Katekizma o hrabrosti, ili jakosti, pokazuje da to mora biti vrlina za svakodnevnu uporabu, a ne samo za posebne prilike. Hrabrost, ili jakost, zasigurno „osposobljava [čovjeka] da pobijedi strah, čak i strah od smrti, i da se odvažno suoči s kušnjama i progonstvima” i „raspoložuje čovjeka za odricanje i za žrtvu vlastitog života, da bi obranio pravednu stvar”, ali što je još važnije: „Jakost je moralna krepost koja u poteškoćama osigurava čvrstoću i postojanost u traganju za dobrom.”[1] Zato dolikuje da tražimo primjere svakodnevne hrabrosti, koji će nam pomoći da bolje razumijemo kako tu vrlinu razvijati u vlastitom životu. Jedan književni izvor takvih primjera je veliki roman J. R. R. Tolkiena „Gospodar prstenova”, koji nam daje živopisne prikaze likova u situacijama koje ih stavljaju na tešku kušnju, otkrivajući njihove vrline i slabosti. Za hrabrost bismo mogli uzeti u obzir Aragorna, koji hrabro predvodi snage Međuzemlja u naizgled osuđenom na propast sukobu sa Sauronom na vratima Mordora, ili Gandalfa koji se sam suočava s Balrogom kako bi spasio Družinu u Moriji. Međutim, rekla bih da je najbolji primjer hrabrosti mnogo skromniji: Samwise Gamgee, hobit koji prati svog prijatelja Froda cijelim putem od Shirea do Klete gore i natrag. Ako postoji jedan pridjev koji bismo mogli pridati Samu, to je „nepokolebljiv”. On razumije da Frodo treba njegovu pomoć u Potrazi, i odlučuje se pružiti tu pomoć, stajati uz svog prijatelja bez obzira na sve. Sam nema iluzija o vlastitoj snazi: on nije ni ratnik niti mudrac, iako ima dovoljno zdravog razuma. Srž Samove hrabrosti je moralna, izražavajući, kako kaže Katekizam, „u poteškoćama osigurava čvrstoću i postojanost u traganju za dobrom”. To najjasnije vidimo u „Povratku kralja”, kada Sam i Frodo idu na svoje dugo putovanje preko Mordora. Sam shvaća da su njihove zalihe hrane, u najboljem slučaju, dovoljne da ih odvedu do Klete gore i za dovršenje Potrage, ali i da neće imati dovoljno za povratak. „Znači, to je bio posao za koji sam, kad sam počeo, smatrao da ga moram obaviti“, pomisli Sam: „pomoći gospodinu Frodu do posljednjeg koraka i zatim umrijeti s njim? Pa, ako je to posao, onda ga moram obavljati.”[2] „Ići ću kući duljim putem, s gospodinom Frodom, ili neću ići nikako.” On je posve svjestan sve čega se odriče – „Jako bih volio ponovno vidjeti Bywater, i Rosie Cotton i njezinu braću, i Gaffera i Marigold, i sve”, razmišlja on – ali se svejedno drži s Frodom. I u toj odlučnosti, „čak i dok je nada u Samu umirala, ili se činilo da umire, ona se pretvarala u novu snagu” – očitovanje vrline jakosti, nadvladavanje straha i očaja, priprema ga za sve što ga čeka.[3] Koliko god moćna ova scena bila, ne bih rekla da je ona najznačajniji primjer Samove hrabrosti. To se događa ranije, u „Prstenovoj družini”, kada društvo posjeti Lothlórien, i Sam pogleda u Galadrielino ogledalo. Vidi užasavajuću viziju uništenja u Shireu – drveće bezobzirno posječeno, svojega oca kako je ostao bez doma. „’Ne mogu ostati ovdje!’ uzviknu on. ‘Moram ići kući. […] Moram ići kući.’” Ali Galadriel ga prekorava: „Prije nego što si pogledao u Ogledalo, nisi htio ići kući bez svojega gospodara, a znao si da se u Shireu možda događa zlo.” Sam je utučen, ali prihvaća to: „Volio bih da nikada nisam došao ovamo, i ne želim više vidjeti nikakve čarolije”, rekao je i utihnuo. Za koji trenutak progovorio je teško, kao da suspreže suze: ‘Ići ću kući duljim putem, s gospodinom Frodom, ili neću ići nikako’, rekao je.”[4] Ovdje vidimo Samovu moralnu hrabrost u punoj silini. On ne zanemaruje ono za što se čini da se događa kod kuće. Naprotiv, to ga duboko dirne i uznemiri. Ali unatoč tome on odlučuje učiniti ono što je ispravno. U ovom trenutku, iako se nije mogao sam vratiti u Shire, mogao je odbiti nastaviti s Družinom i ostati, čekajući Rat Prstena s vilenjacima. Umjesto toga, on nastavlja, i to svim srcem, čineći sve što može da podrži i zaštiti Froda. On ne zna što ga čeka – štoviše, ne može to znati – ali je predan pomoći svom prijatelju da dovrši misiju, što god je potrebno. Možda to Samovu hrabrost čini još ljepšom, jer nije hrabar radi sebe, nego radi drugih. Hrabrost je jedna od četiri stožerne vrline. Pridjev „stožerni” izvorno dolazi od latinske riječi cardo, što znači „osovina” – znači da je nešto ključno, druge stvari ovise o tome. U sažetku „Gospodara prstenova”, Tolkien je Sama nazvao „glavnim junakom” priče, a njegova je uloga doista ključna. Bez Sama Frodo nikada ne bi stigao do Klete gore, a Potraga ne bi bila ostvarena. Sam nije imao pretenzija na slavu, ali njegova nepokolebljiva hrabrost u podršci svom prijatelju značila je da je Međuzemlje spašeno i da je moć Gospodara tame srušena. Aragorn i Gandalf su impresivni heroji, ali mogli bismo proći i gore nego imati Samwisea Gamgeeja kao uzor svakodnevne hrabrosti. Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana. [1] Katekizam Katoličke Crkve § 1808 [2] J. R. R. Tolkien, „Gospodar prstenova”, sv. 3: „Povratak kralja”, Zagreb: Algoritam, 2013. Prijevod citata u tekstu: Ana Naletilić. [3] Isto. [4] J. R. R. Tolkien, „Gospodar prstenova”, sv. 1: „Prstenova družina”, Zagreb: Algoritam, 2013. Prijevod citata u tekstu: Ana Naletilić.
ŽRTVE NA PRVOM MJESTU Svećenicima osuđenima za spolno zlostavljanje maloljetnika nije mjesto među djecom
ČUDO IZMOLJENO U MEĐUGORJU Svjedočanstvo medicinske sestre: ‘Tonka je jedino živo dijete s ovom dijagnozom u Hrvatskoj, a ja znam čija je to zasluga’
VLČ. DAVID MICHAEL MOSES Popularni američki svećenik u bolnici krstio malenog nećaka: Iako mu je tijelo ugroženo, duša mu je sigurna
MICHELE FERRERO Tvorac Nutelle bio je predani katolik, a kažu da je jednu od svojih najpoznatijih slastica nazvao po mjestu Gospina ukazanja
ŽRTVE NA PRVOM MJESTU Svećenicima osuđenima za spolno zlostavljanje maloljetnika nije mjesto među djecom