DOGAĐAJ KOJI MIJENJA SVE

Fabrice Hadjadj: Strah od uskrsnuća

Općenito, vjera u uskrsnuće ruši dva suprotna, ali ujedno, svako na svoj način, ugodna vjerovanja: uobičajeno vjerovanje u besmrtnost duše i vjerovanje u smrt kao posvemašnje uništenje

Foto: Shutterstock

Doista, ima razloga za strah. Uskrsnuće je vrlo neugodno ne samo za vlasnike pogrebnih poduzeća, nego i za vesele i ponovno udane udovice, za baštinike koji su podijelili plijen, a i za ubojice koji su mislili da mogu nastaviti mirno živjeti. Kada je Herod dočuo za čudesa koja čini Isus, bio je u velikoj nedoumici jer su neki govorili: „Ivan uskrsnu od mrtvih“ (Lk 9,7). Suosjećamo s njime u njegovu nemiru. Ako mrtvi mogu uskrsnuti, ima razloga za nedoumice. Nije baš ugodno sresti na ulici nekoga za koga ste se pobrinuli da ga prekjučer ubiju – a on vas sada pozdravlja podižući šešir.

Općenito, vjera u uskrsnuće ruši dva suprotna, ali ujedno, svako na svoj način, ugodna vjerovanja: uobičajeno vjerovanje u besmrtnost duše i vjerovanje u smrt kao posvemašnje uništenje. Uništenje vam omogućuje da zajedno s vama budu pokopana i sva vaša tajna zlodjela. Vjerovanje u besmrtnost samo duhovne duše omogućuje vam da prezirete ovo sadašnje tijelo prihvaćajući da je smrt neka vrsta oslobođenja iz tamnice. Ta dva izgovora sada se osporavaju. Da bi netko bio dobar uskrsli, morao je prvo dobro umrijeti (smrću koja je ipak skandalozna). Ali da bi netko dobro umro, najprije je morao dobro živjeti. Herod je to osjetio: ako čovjek ne živi dobro ovdje i sada, ako ne ljubi bližnjega, opće uskrsnuće za svjesna zatornika moglo bi biti prilično loše jer bi se mogao naći pokraj svoje proslavljene žrtve (a događaj bi bio još bolniji za bogataša i ohola filantropa osuđena na izravan susret sa siromasima koji više ne trebaju njegov novac). Zato ova opomena proroka Daniela (12,2): Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.

Ali ima još nešto. Ako nam se Isus vraća u svojemu tijelu i među nas, to je i stoga što može biti prilično dobro živjeti u tijelu i hodati zemljom. Žene su, sve do tada, mogle samo naricati. Trenutak radosti mogle su prebaciti na drugi svijet. Mogle su u sebi reći da tamo ne će biti kao ovdje, da biti tamo znači biti daleko od svakodnevice, daleko od obiteljskoga života, u budućnosti bez utrobe, gdje je sve spokojno. No Gospodin, umjesto da je otišao izravno u nebo, evo tu je, zadržava se ovdje, još jednom govori običnim riječima i čak je naložio vatricu da spremi nešto za jelo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Uskrsnuće – upute za uporabu” Fabricea Hadjadja. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 21. travnja 2019.

Možda vam se svidi