Čeznem se vratiti u vremena kada nisam znao što je koronavirus i kada nikada nisam bio čuo što je COVID-19. Naravno, moje neznanje ne bi spriječilo pandemiju, ali na neki je način bilo blaženo. Bez socijalnoga distanciranja, bez maski, bez litara i litara dezinficijensa za ruke, bez izolacije od prijatelja i obitelji, bez propuštanja Mise „uživo” mjesecima, bez mučne gospodarske situacije, s manje brige i tjeskobe o tome kakva će biti budućnost. Ne mogu si pomoći a da ne pitam: „Kada ćemo se, o Gospodine, vratiti na dobre stare dane vremena prije COVID-a-19?”

No činjenica je da je ideja o dobrim starim vremenima zapravo izgrađena na mitu. Nije bilo zlatnoga doba našega svijeta ili naše Crkve. Da, bilo je vremena kada je Crkva cvjetala, ali mnoga od tih vremena poklapala su se s velikim progonima, opasnostima, ratovima, bolestima, nepravdama ili drugim križevima. Štoviše, u mnogima od tih vremena cvjetanja je bilo samo za neke, i nikada nije bilo zlatnoga doba u kojemu smo svi cvjetali. Nikada ni nećemo, barem s ove strane raja. No mi ipak živimo u najbogatijemu, najzdravijemu i najsigurnijemu vremenu koje je svijet ikada poznavao. Ali živimo i u vremenu rastuće bezbožnosti (na Zapadu) i nemorala.

Bez obzira na vrijeme u kojemu živimo ili na probleme s kojima se suočavamo, nikada neće biti vrijeme kada će nestati poziva Crkve da ispuni svoje poslanje. Kako je pisao sveti Pavao: „[…] propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.” (2 Tim 4,2) Drugim riječima, nikada neće biti vrijeme kada treba pauzirati Radosnu vijest koju Crkva nudi svijetu, a na nekim se mjestima dogodilo upravo to. Mnogi katolici ne vide pandemiju kao prigodu, nego kao prijetnju načinu na koji su se stvari uvijek činile.

Osvrnuti se?

Kada se osvrnemo na svoju nedavnu prošlost, prvo se moramo zapitati: zašto bismo se uopće htjeli vratiti katoličkim župama i biskupijama onakvima kakve su postojale? Mnoge su se župe zatvarale ili se se morale sastaviti s drugima. Bankroti biskupija bili su česti. Trpjeli smo (a i sada trpimo) posljedice skandala sa svećenicima-zlostavljačima. Naša relevantnost u kulturi je niska. Ne ispunjavamo svoje poslanje da činimo ljude Isusovim učenicima na način na koji djelujemo, a statistike to dokazuju.

Ima li znakova obnove, rasta i plodnosti? Naravno, ali ne u velikoj mjeri. Žalosna je stvarnost da naša trenutna katolička kultura samo nastoji snaći se u opadanju kroz koje prolazimo. Pandemija samo ubrzava opadanje koje bi se inače dogodilo kroz pet ili 10 godina, a sada bi se moglo dogoditi u jednoj godini. Mnogi od ljudi koji su prestali ići na svetu misu neće se vratiti, naročito oni koji su išli samo obaveze radi. Na mnogim mjestima imat ćemo manje proračune, manje ljudi na Misi, i još brže opadanje nego što smo mislili da će biti. No to nije kraj priče ili prilike.

Ako je ikada bilo vrijeme kada Crkva mora ponuditi Radosnu vijest onima koji su u Crkvi i onima koji su izvan nje, to je vrijeme sada. Pa kako da to učinimo? Počet ćemo tako što ćemo prestati. Prva stvar koju trebamo prestati činiti jest pitati kada ćemo se moći vratiti vremenu prije COVID-a-19. Razlog što postavljamo takva pitanja jest taj što imamo želju za onime što je „normalno” nama samima. Ali želi li Bog stvarno da se vratimo našemu starome „normalnome”? Rekao bih da ne želi.

Naš Bog jest Bog obnove i novoga života. On želi da novo vino ulijemo u nove mijehove. On želi hrabro svjedočenje i objavljivanje Njegovoga Evanđelja. Bog te stvari želi činiti po tebi i po meni.

Kada znamo te stvari, to nas potiče da postavljamo još važnija i hitnija pitanja, kao što su:

  • Što Bog želi od nas sada i u budućnosti?
  • Kako mogu pomoći širiti Radosnu vijest o Isusu?
  • Kome mogu služiti danas, a kome je možda potrebna moja pomoć?
  • Kako formirati vođe u našoj novoj stvarnosti svijeta poslije COVID-a-19?
  • Kako izgraditi smislene zajednice, u kojima se ljudi osjećaju cijenjenima i voljenima?
  • Kako naše župe i biskupije mogu postati još plodnijima nego što smo bili prije COVID-a-19?
  • Kako možemo ići dalje od toga da samo vodimo programe, događaje i predavanja, a kako bismo formirali misionare, prave Isusove učenike, koji mogu nositi Evanđelje izvan zidova naših zgrada?
  • Koje stvari trenutno radimo, a koje nas sprječavaju da uradimo navedene stvari?

Ići naprijed

Nema „normalnoga” kojemu se možemo vratiti. To je iza nas. Nadalje, mi moramo dopustiti Gospodinu da preobrazi naša srca i umove kako bismo željeli što On želi. Da činimo što On traži od nas. Da idemo naprijed s vjerom, nadom i ljubavlju, kao Njegovi učenici.

Crkva će trebati vrijeme kreativnosti i hrabrosti, kada se nećemo bojati pokušati nešto novo, isplanirati sve što radimo u skladu s poslanjem da činimo ljude Isusovim učenicima, i prestati činiti stvari koje su nas ometale u našemu poslanju. Imamo priliku ponovno pokrenuti svoje župe i biskupije, početi sve iznova. Moramo djelovati kao da iznova počinjemo sa svojim obiteljima, župama, biskupijama, školama itd. – a zatim ovoga puta ono što Bog traži od nas da učinimo činiti drugačije.

Odnosite se prema svojemu srcu, svojoj obitelji, svojoj župi i svojoj biskupiji kao startup kompanijama, a ne etabliranim korporacijama, čineći ove stvari:

  1. Započnite s identitetom. Vi ste sin ili kći Božja, i Njemu ste vrjedniji od svega drugoga. Trebate biti sveti, proslavljati Boga, otići u raj, i odvesti što više drugih ljudi tamo. To je naš identitet, i naše je poslanje rođeno iz njega.
  2. Naše je poslanje sve narode učiniti učenicima Isusovim. To znači da vaša katolička župa. biskupija, škola itd. također postoji kako bi činila ljude učenicima Isusovim, opremila ih za rad i poslala ih ponovno u svijet.
  3. Budite hrabri i kreativni. Iskoristite ovo vrijeme mudro kako biste planirali za budućnost, a ne gledali u prošlost.
  4. Činite što morate kako biste rasli kao Isusov učenik. Potražite pomoć u tome ako vam je potrebna. Ponovno pokrenite svoj molitveni život. Zamolite druge da vam se pridruže u tome da rastete kao Isusov učenik. Počnite razvijati svoje vještine u dijeljenju vjere s drugima. Koristite mnoštvo resursa koje sada imamo. Naučite o području katoličke vjere o kojemu ništa ne znate. Pronađite druge ljude koje ćete pratiti.
  5. Ako ste katolički vođa, potražite druge koji su išli tom stazom prije vas, a mogli bi vam pomoći. Pronađite mentora. Budite dovoljno ponizni da kažete da nemate sve odgovore, jer ih nitko od nas nema. Trenutna prigoda za obnovu je neusporediva s bilo čime što se može dogoditi u našemu vremenu.

Ova je pandemija jedinstveno vrijeme, s jedinstvenim izazovima, ali Bog ne spava, a ne bismo smjeli ni mi, niti bismo smjeli dopustiti da naše institucije miruju. Moramo hrabro djelovati jedni za dobro drugih i za dobro svijeta. Zato krenimo još jednom na put našega Gospodina. Budimo vođe obnovljene Crkve, koja počinje u našemu životu i našim područjima utjecaja. Stvarno nema dobrih starih vremena kojima bismo se mogli vratiti, ali zato ima mnogo dobrih novih vremena ispred nas – ako budemo donosili mudre odluke.

Izvor: Our Sunday Visitor | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja autorskih prava. Sva prava pridržana.