Kršćani, dakle, vjeruju da je sila zla trenutno knez ovoga svijeta. Naravno, to za sobom povlači niz pitanja. Je li ovakvo stanje u skladu s Božjom voljom ili nije? Ako jest, možemo reći da je to čudan Bog. Ako nije, upitat ćemo se kako se može dogoditi da je nešto protiv volje bića koje posjeduje apsolutnu moć? 

Međutim, nije teško razumjeti kako nešto na određeni način može biti u skladu s nečijom voljom, ali ne i na drugi. Majka razumno postupa kada kaže svojoj djeci: “Neću vas tjerati da svakoga dana spremate svoju sobu. Morate sami naučiti održavati je urednom!” Jedne večeri uđe majka u sobu i nađe u kaminu plišanoga medu, tintarnicu i francusku gramatiku. To je protiv njezine volje. Ona bi svakako više voljela da su njezina djeca uredna. No, s druge strane, upravo je njezina volja dala djeci slobodu da budu neuredna. Isto je tako i kod svake organizacije, škole i uređenja. Često se ne radi ono što je ostavljeno da se učini dobrovoljno. To nije ono što smo željeli, ali je to omogućila naša volja. 

Vjerojatno je isto i u svemiru. Bog je stvorio bića koja imaju slobodnu volju. To znači stvorenja koja mogu ići pravim ili krivim putem. Možda netko misli da se može biti slobodan, ali bez mogućnosti da se skrene na krivi put. Ja takvo što ne mogu zamisliti. Ako je nešto slobodno da bude dobro, onda je isto tako slobodno da bude zlo. Upravo je slobodna volja ono što čini zlo mogućim. Pa zašto je onda Bog dao stvorenjima slobodnu volju? Zato što slobodna volja, iako čini zlo mogućim,  istodobno jedina omogućuje da postoje ljubav, dobrota i radost, vrijedne toga naziva. Svijet automata, svijet bića koja bi radila kao strojevi, ne bi vrijedilo ni stvoriti. Sreća koju je Bog namijenio svojim višim stvorenjima jest sreća koja dolazi od našega slobodna i dobrovoljna sjedinjenja s njime i jednih s drugima u ushitu ljubavi i radosti, a s time se ne može usporediti ni najzanosnija ljubav između muškarca i žene. To je razlog zašto ljudska bića moraju biti slobodna. 

Naravno, Bog je znao što će se dogoditi ako se slobodna volja zloupotrijebi; očito je vjerovao da vrijedi riskirati. Možda se u tome ne bismo rado složili s njim. Postoji teškoća kod neslaganja s Bogom. On je izvor iz kojega dolazi sva naša snaga, razumijevanje i mišljenja. Ne možemo mi biti u pravu, a on u krivu, isto kao što se rijeka ne može popeti iznad svojega izvora. Kada se prepiremo s njime, prepiremo se s onime koji nas čini sposobnim da se uopće možemo prepirati – to je kao da režemo granu na kojoj sjedimo. Ako Bog smatra da je ovo ratno stanje koje vlada u svemiru cijena koju vrijedi platiti za slobodnu volju, to jest za stvaranje živoga svijeta u kojemu stvorenja mogu činiti stvarno dobro ili stvarno zlo, svijeta u kojemu se nešto uistinu važno može dogoditi, umjesto svijeta koji se poput lutke pokreće samo kada on vuče konce, dakle, u tome slučaju i mi možemo smatrati da je tu cijenu vrijedno platiti. 

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Elementarno kršćanstvo”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.