Svi mi provodimo velik dio svog budnog života u čekanju.

Foto: Shutterstock

Toliko toga čovjek ne očekuje, a ono ipak dođe. Često smo zatečeni. Tko nije zatečen strašnim događajima koji nas potresaju svakodnevno? I koga ne muče pitanja dokle će to trajati i što nas još čeka?

Odlomci evanđelja neprestano nas pozivaju na budnost i na čekanje. Sigurno, nikad nećemo moći u svom životu predvidjeti sve događaje i spremno dočekati sve što nam dođe. Ritam života je takav da nas mnogo toga iznenađuje budući da ne ovisi o našoj slobodi ni o našem izboru. Događa se da nas događaji naprosto zaskoče. Takva iznenađenja mogu biti ugodna ili neugodna.

Na kraju dana dogodit će se i naš konačni susret s uskrsnulim Kristom. Čeka nas to iznenađenje. Čeka nas već sada u osobnoj neizvjesnosti o času naše vlastite smrti i načinu na koji će se ona dogoditi; čeka nas u nepoznavanju tijeka vremena i budućnosti svijeta. Čovjek je u svojoj osobnoj usmjerenosti okrenut prema vječnom životu, a i sve stvoreno čeka svoju preobrazbu, svako rađanje događa se u boli i patnji. Zato Isus govori o strahotama tih dana, predstavlja nam ih u slikama koje zastrašuju. No one nas ne žele zastrašiti, nego nas žele potaknuti na budno čekanje.

Svi mi provodimo velik dio svog budnog života u čekanju. To je često nervozno i nestrpljivo čekanje na red u trgovinama, uredima, bankama i ambulantama, čekanje na tramvaj ili autobus, čekanje da svrši neko predavanje ili propovijed, čekanje da prođe neki ispit, glavobolja i slično. Katkad je ono povezano s nekom nadom: čekamo da netko primijeti naš znak pažnje, da dođe povećanje penzije, da se pojavi poštar sa željenim pismom. Često su tu prisutni strah i strepnja: hoće li doći novo povećanje cijena, hoće li doći još gori dani, hoće li se ponoviti strahote rata. Sva čekanja protkana su i popraćena najrazličitijim osjećajima.

I Isus će doći. Želi da ga dočekamo i poziva nas na budnost. Hoće li to biti protkano strahom i željom da se susret s njim što više odgodi ili će ono biti prožeto čežnjom i ljubavlju? I sam Isus o tome govori u dvije slike (Mt 24,43;25,15): naše čekanje može biti nemirno bdjenje domaćina u strahu da mu tat ne pokrade kuću i sve u njoj, a može biti i radosnim nemirom prožeto iščekivanje zaručnice da dođe njen zaručnik. U ovom posljednjem slučaju riječ je o iščekivanju ljubavi. U takvom iščekivanju drugi Isusov dolazak postaje svrhom i ciljem svega našeg životnog nastojanja i svih nadanja. Ljubav pripravlja put do srca i omogućuje jedinstven susret pred kojim više nećemo strepiti nego ćemo mu se radovati. Tada će završetak našeg ovozemaljskog života i dovršenje povijesti biti zapravo susret u ljubavi i radosti za svu vječnost.

fra Zvjezdan Linić

Gornji tekst je izvadak iz knjige Zvjezdana Linića “Riječ za dobar dan”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.