Uvijek je važno u životu imati trenutak samoće, bez ljudi koji te gledaju, sam sa sobom. Ti pred svojom savješću. To je korisno. Povremeno si to priuštim. Bogu hvala, ne osjećam se sam u smislu da nemam prijatelja, osoba uza se. Zauzet sam, a i to je dobro. Govorim o dobroj samoći. Važno je naviknuti se na trenutak samoće tijekom dana ili svakih dva-tri dana… Znati sebi reći: ,,Sam sam i želim vidjeti što mi se u životu događa.”

Postoji i ružna samoća, ona koju mnogi ljudi doživljavaju kad nemaju posla, kad se prijatelji udalje… Loša ti samoća teško padne, zbog nje sklizneš u melankoliju, u ružne misli, pa i misli zavisti, osvete: ,,Sam sam i razmišljam kako nauditi drugima.”

Postoje mnoge samoće. No malo samoće, ne previše, svakom dobro dođe da se upita što mu se događa u životu, što mu se događa u nutrini vlastitoga bića… To pomaže rastu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige pape Franje “Želim ti osmijeh”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.