Isus govori apostolima o svome skorom odlasku i tada im objavljuje novu zapovijed, koja je već predstavljena na svakoj stranici Evanđelja: “Ovo je zapovijed moja; ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.”

Isus

Isus govori apostolima o svome skorom odlasku. On odlazi da bi im pripravio mjesto na nebu, ali ih poziva da ostanu sjedinjeni s njim u vjeri i molitvi. Tada im objavljuje novu zapovijed, koja je već predstavljena na svakoj stranici Evanđelja: “Ovo je zapovijed moja; ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.” Na taj nam je način obznanio da je ljubav put po kojemu ga slijedimo izbliza i koji nam omogućuje da ga prije susretnemo. Pošto je Bog ljubav, duša dolazi bliže Bogu kada pažljivije živi milosrdnu ljubav, uzdižući se u onoj mjeri u kojoj u njoj raste ova teološka krjepost.

Prepoznat će nas kao Kristove učenike prema načinu na koji se ophodimo prema bližnjima. Stupanj našega sjedinjenja s Gospodinom pokazat će se u našem odnosu razumijevanja prema drugima, u načinu ophođenja, u spremnosti da im služimo. Nije rekao: ‘Smatrat će vas svojim nasljedovateljima, kada nekoga budete uskrisili od mrtvih […]’; ne, najočitiji dokaz bit će samo ovaj: ‘Ako budete imali ljubavi jedni za druge.’ Mnogi se pitaju ljube li Krista, tražeći znakove da to otkriju: znak koji nikada ne vara je bratska ljubav […]. Ona otkriva također stanje našega unutarnjeg života, osobito našega molitvenog života.

Na ovaj Veliki četvrtak mogli bismo se, zaključujući ove trenutke molitve, zapitati primjećuju li ljudi s kojima provodimo najveći dio života da smo Kristovi učenici. Dajemo li im to na znanje svojom srdačnosti, razumijevanjem, prihvaćanjem? Trudimo li se nikad ne posustati u ljubavi u mislima, riječima i djelima? Znamo li popraviti odnose s ljudima s kojima smo postupali loše? Pokazujemo li bližnjima na mnogo načina ljubav: srdačnošću, poštivanjem, riječju podrške, bratskom opomenom kada je potrebna, uobičajenim osmijehom i dobrim raspoloženjem, malim znacima pažnje, istinskom zabrinutosti za njihove probleme, malom neprimjetnom pomoći… Ova ljubav nije rezervirana samo za važne događaje, ona se nadasve treba iskazivati u redovnim okolnostima svakodnevnog života.

Uistinu su blizu dani muke našega Gospodina. Sjetimo se Marijina potpunog predanja vršenju volje Božje i služenju drugima. “Neizmjerna Marijina ljubav prema čovječanstvu učinila je da su se i u njoj ispunile Kristove riječi: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje’ (Iv 15,13)”

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)