Mislim da je teolog iz prošloga stoljeća, Hans Urs von Balthasar, opisao svetost kao svojstvo zahvaljujući kojemu čovjek postane nevidljivim dijelom poslanja Crkve. Rekao bih da je ta tvrdnja točna. Sveci ne ostvaruju svoje poslanje sa strategijom o publicitetu na umu. Neki sveci postanu poznatima, čak i usprkos svojim naporima da se tome odupru, ali nijedan svetac ne traži status zvijezde. U trenutku kada se njihova slika pojavi na lođi bazilike svetoga Petra, svetac je odavno otišao dalje, i od svih tih pohvala ne dobiva nikakvu osobnu korist. Srce svetaca ionako je uvijek bilo usmjereno prema većim stvarima. Ako ih je za vrijeme njihova života na zemlji netko pohvalio da djeluju poput svetaca, oni su zasigurno otklanjali takve tvrdnje. Sveci su oni koji sami veoma malo cijene to koliko očituju Krista. Mislim da su toliko zaljubljeni u to kako Gospodin otkriva svoj božanski život u drugima da imaju malo vremena za to da ga vide u svojoj vlastitoj slici.

Sveci će prihvaćati našu zahvalnost, pa čak i naše pohvale, ali to nikada neće držati sami za sebe. Oni to sve daju Kristu. To je jedan od načina na koji se oni umanjuju, a Gospodin raste.

Ako je postajanje nevidljivim dijelom poslanja Crkve veliki znak svetosti, onda je vjerojatno da je većina svetaca kroz ovaj svijet prošla neprimijećena. Njihova anonimnost svjedočanstvo je njihove svetosti. Iako nepoznati u svijetu, oni u svijetu koji će doći blistaju poput zvijezda. I poput bezimenih zvijezda na ovome svijetu, koje već tisućljećima pružaju upute za kretanje u pravome smjeru, ili čak daju tračak nade, njihovo svjetlo ostaje, i vodi nas i dalje.

Ovo bi trebao biti kratki osvrt u kojemu se izražava zahvalnost nekome. Trebao bi biti čin zahvalnosti nekome čiji je pozitivan utjecaj naizgled prošao neprimijećen. U toj ćemo kategoriji jednoga dana završiti svi. Tih je ljudi toliko mnogo! Čini mi se da je takav zadatak sličan onim zahvalnim govorima koje možemo čuti u noći dodjele Oscara. Glazba (a u mojemu slučaju broj riječi u tekstu) već signalizira da mi je vrijeme isteklo.

Dok se moj um trudio usavršiti moj popis, a moju je savjest isprovociralo moje zakazivanje u tome da dam priznanje značajnosti tolikih, spomenuti von Balthasarov zaključak više je puta iznova unio rasvjetljenje. Zahvalan sam na svima onima koji su bili toliko obuzeti ljubavlju Kristovom da su ostavili po strani svaki cilj osim onoga da ostvare ono poslanje po kojemu će postati nevidljivim dijelom Crkve. Bili ste toliko uspješni u svojemu poslanju da nikada nisam niti znao da ste vi i da je ono što ste vi činili bilo tako veliko i tako važno, ali to je uistinu sve učinilo drugačijim – na bolji način. Poznavat ću vas u raju, ali dok se to ne dogodi – molim vas, prihvatite moje istinsko divljenje.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.