Minimalizam, pojednostavljivanje i jednostavan život danas su popularni trendovi, no duhovne stvarnosti koje katolici mogu pronaći u jednostavnosti uistinu su duboke. A tko nam može biti bolji vodič u svemu malenome i jednostavnome od Maloga cvijeta, same svete Male Terezije?

Jeste li znali da naš mozak – kada naše oči vide nered – prelazi u modus rješavanja problema? Neuroznanstvenici su otkrili da je taj prelazak popraćen porastom razine adrenalina, što stvara osjećaj hitnosti, pa čak i anksioznosti! Zato će vam uklanjanje nereda s vašega radnoga stola, iz spavaće sobe, ili cijeloga stana pomoći da se vratite u mirnije stanje. Što manje stvari imamo, naš će okoliš biti manje zatrpan.

Dakle, prvo moramo raščistiti nered. A kako bismo učinkovito uklonili nered, moramo se riješiti navezanosti na stvari koje posjedujemo – a to je težak zadatak! Stvari koje posjedujemo kao da nas začaraju – ako ne budemo oprezni, stvari koje posjedujemo počet će posjedovati nas. To je kao moć prstena u Tolkienovu romanu „Gospodar prstenova”, koja je učinila da Gollum postane ljigavi, puzavi skupljač stvari, koji živi u mraku, čuvajući svoju „Dragocjenost”.

Zašto stvari imaju tu sposobnost da nas začaraju? Zašto ne shvaćamo da je previše stvari poput previše hrane? One nam ne trebaju, i mogu nas učiniti bolesnima od tuge „imati previše”? U trima Evanđeljima zabilježen je događaj s bogatim mladićem koji „ode žalostan jer imaše velik imetak” (Mk 10,17-22). Kada su naša srca prepuna zemaljskih ljubavi, utjehe koju nalazimo u stvorenjima, i materijalnoga posjeda, u nama je manje prostora za Boga. Usto, kako nam odlomak iz Evanđelja pokazuje, nećemo biti sretni! Sveta nas Terezija uvjerava da „sreća nema nikakve veze s materijalnim stvarima koje nas okružuju – ona obitava u najdubljim dubinama duše” .

Tri savjeta svete Male Terezije za postizanje istinske sreće

Jedan način prekidanja navezanosti na svoj materijalni posjed jest biti promišljeni i pažljivi u načinu na koji koristimo svoje materijalne resurse. Danas je tako lako jednostavno „kupiti drugo” ako se nešto pokvari. Drugi način jest donirati odjeću, nakit ili cipele koje zadržavamo sa sobom samo zato što bismo nekada „mogli” imati prigodu da ih nosimo. Možemo se odupirati iskušenju da sanjarimo o luksuznim stvarima koje bismo voljeli imati, i prestati stvarati „lažne potrebe”, utemeljene na onome što drugi imaju ili onome što vidimo na društvenim mrežama.

Prekidanje navezanosti na zemaljske stvari duhovna je stvarnost koju je naročito teško ostvariti, i duhovni su pisci to mnogo puta istaknuli. Čim uvidite da ste prestali biti navezanima na jednu stvar, shvatite da postoji još dublja stvarnost koju možete doseći, kao da gulite slojeve luka.

To nas dovodi do druge pouke svete Terezije – siromaštva duhom.

„Volim se u duhu vraćati na očaravajuća mjesta na kojima su živjeli, pitajući se gdje su ti ljudi sada, što je postalo od njihovih kuća i vrtova, u kojima sam ih viđala kako uživaju u raskošima života. I shvaćam da je sve ispraznost i pusta tlapnja pod suncem, da je jedino dobro ljubiti Boga svim svojim srcem, a ovdje na zemlji biti siromašni duhom.”

Shvaćajući koja su ograničenja svih mogućih idola – da su svi oni „ispraznost i pusta tlapnja” – možemo obnoviti svoju predanost ljubavi prema Bogu sa svim svojim srcem. Ispražnjavajući svoje srce od onoga za što mislimo da nam treba kako bismo bili sretni (prestiž, sigurnost, udobnost, kontrola), možemo svojemu srcu pustiti da se napuni Božjom ljubavlju i mirom. Kada izbacimo nepotrebne stvari iz svoje duše, kada prekinemo sve svoje navezanosti, možemo biti otvoreni slijeđenju Božje volje. A čineći to, pojednostavnit ćemo svoj život i povećati svoj osjećaj mira.

„Ne, nema radosti usporedive s onom koju doživljavaju istinski siromašni duhom.”

I na kraju, naša je treća pouka od svete Terezije pozitivna: u čemu god se ispraznimo prekidajući navezanost i bivajući siromašni duhom, u tome se onda ispunjavamo zahvalnošću. Psiholozi su otkrili ono što su sveci i duhovni pisci oduvijek znali: biti zahvalan, izražavati svoju zahvalnost, činiti djela zahvalnosti zapravo povećava naš osjećaj dobroga stanja i sreće. Zahvalni su ljudi sretni ljudi.

Izbjegnite uspoređivanje, izaberite zahvalnost

Ogromno je iskušenje uspoređivati se sa svojim prijateljima, biti tjeskobni zbog svojega izgleda, zbog toga kako izgleda naš dom, kako se ponašaju naša djeca, i željeti da je naš život drugačiji nego što jest. Zaboravljamo da izvanjski izgled ne govori cijelu priču. Mislimo da bismo bili sretni samo kada… kada bismo imali bolji automobil, veću kuću, boljega šefa, dečka, djevojku itd.

Lijek za to je – zahvalnost.

Sveta Terezija to još bolje dokazuje. Ona objašnjava da zahvalnost privlači Božju molitvu na nas!

„Upravo duh zahvalnosti na nas privlači preobilno Božju milost, […] jer čim Mu zahvalimo za jedan blagoslov, On odmah žuri poslati nam deset dodatnih darova. A onda, kada pokažemo svoju zahvalnost za te nove darove, On umnožava svoje blagoslove u tolikoj mjeri da se čini da k nama neprestano dolazi struja božanske milosti.”

Biti zahvalan Bogu u središtu je „puta malenosti” svete Male Terezije. Ona mnogo puta spominje zahvalnost u svojoj „Povijesti jedne duše”. Objašnjava kako Isus ne zahtijeva od nas velika djela ili moćne pothvate, nego jednostavno „predanje i zahvalnost”.

Ukratko, iz „puta malenosti” svete Male Terezije možemo naučiti sljedeće tri stvari: prekidanje navezanosti na materijalni posjed, siromaštvo duhom, i zahvalnost. Tako čineći možemo umanjiti svoju tjeskobnost, povećati svoju sreću, i rasti u milosti Božjoj.

Izvor: Catholic Link| Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.