Kada se od nas nešto traži, svi bismo htjeli reći: „Bože, tvoja je strategija preteška.” A vidjet ćete kada budete nakon svega toga molili, kako najedanput osjećate kako Bog drži sve u svojoj ruci. Kako drži profesora koji te ispituje na ispitu, i tvoj pad na ispitu, i indeks i prijavnicu i tebe. Spoznat ćeš kako Bog drži i direktora i sve koji su oko tebe. Kako drži mrak na ulici i one koji te hoće napasti.

Pazi, ili Bog vodi sve u životu, ma baš svaku sitnicu – i dobro i zlo. Ili Bog uopće ne postoji. To je alternativa, trećega nema. Zato je vjera najfundamentalnija. Biti vjernik. Ako Bog ne vodi baš sve, onda uopće nije Bog. Onda bježi od toga boga, jer će te upropastiti. To nije bog, nego idol.

Obično se, dakle, bojimo da su ljudi jači od Boga. Stoga većina često u raznim teškim životnim situacijama misli da će ljudi upropastiti grad u kojem živim, moju zemlju, moj narod, moju obitelj. Kao da su i moj grad i moja domovina samo moji i kao da su Europa i svijet naši i sad će netko to upropastiti. Zaboravljamo da je zapravo sve to Bog nama dao: i obitelj, i majku i oca, i domovinu i slobodu koju nam je darovao. I Europu i svijet. Sve je to Božji grad. To je Božja kuća i Božja obitelj. I tijelo koje imaš, to je Božje tijelo, a ne tvoje. I kuća koju imaš, i obitelj, muž i žena, profesor i škola. Mi smo samo došli na gotovo.