Potreban nam je čovjek. Nemaš li kome pogledati u oči, nekoga zaustaviti na dovratku kuće, nekome nešto ispričati, oboljet ćeš. Bez ljudi život nema smisla i organizam sam sebe opredjeljuje na smrt. Čovjek je stvoren iz ljubavi, od Boga koji je ljubav, iz ljubavi oca i majke, i određen je da ljubi, stvara, tješi, pomaže i živi za nekoga. Ima bolesti koje nestanu kad čovjek razgovara s drugima. Još više bolesti nestanu, kad čovjek nekome oprosti i počne s njim komunicirati.

Najviše bolesti nestane kad čovjek otkrije Boga živoga u svojoj blizini. Tad je otkrio srž ljubavi, i tad je neizgubiv. I još nešto. Želiš li da te ljudi traže i trebaju do kraja života, tad budi s Bogom sve veći prijatelj. U tebi će se otkriti snage i ljepote za kojima svi čeznu i svi će htjeti biti s tobom. Bog je uvjet da bismo bili ljubljeni.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Vapaj duše” Tomislava Ivančića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.