Nedjelja je dan Gospodnji. Nedjelja, naime, pripada Bogu. Šest dana nam je Bog dao da radimo za sebe, sedmi da se družimo s Njime, da slušamo Njegovu Riječ, da molimo, razgovaramo s Njime i da se odmorimo. Sedmi dan je dan počinka. Tko i toga dana želi raditi za sebe teške težačke poslove, koji nisu nužni u taj dan, teško griješi protiv Božje zapovijedi. Bila bi to krađa Božjeg vremena. Raditi nedjeljom, ne odmoriti se i biti s Bogom, znači osiromašiti sebe i svoj narod. Nedjelja je dan kad nam Bog želi dati sebe, pokazati nam put i perspektivu života, dati uspješnost našem radu koji radimo kroz šest dana, dati nam zdravlje, mir i zajedništvo s Njime. Nedjelja je dan koji nas podsjeća da sve što imamo je od Boga. Nedjelja je dan kad čovjek prijateljuje s Bogom.

Ostavi posao i poslušaj što ti govori Gospodin. Nedostojno je čovjeka da robuje poslu. Čovjek treba da bude gospodar posla, a ne njegov rob. Neka ti ne bude ništa tako važno kao susret s Bogom danas. Ako si vjernik kršćanin, nedjeljom ideš na svetu misu, nedjeljom možeš pročitati vjerski tisak, nedjeljom se povlačiš u tišinu, u prirodu ili u kuću i tu pokušaj moliti i prijateljevati s Bogom.

Bog je postao čovjekom. Još odzvanja Božić u ovoj nedjelji. Božja mudrost nastanila se sred čovjeka, Bog se smjestio među nama. No Bog je došao u grešni svijet, Njemu neprijateljski. I stoga nije prihvaćen. Svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Vječna božanska Riječ koju Bog odvijeka izgovara, Njegov Sin naš Spasitelj Isus Krist je došao k nama. Po toj Riječi stvoren je svijet, svi prirodni zakoni sva ljepota koju vidimo u prirodi i u sebi ukorijenjena i rascvjetava se u Isusu Kristu i po Njemu u Božjoj riječi. Tragično je da ne spoznaješ da je ta Riječ tebe načinila, da je ta Riječ tebi dala dom, domovinu, tijelo i dušu, prijatelje i prirodu, zvjezdano nebo i vedro sunce, jelo i piće, zrak i glazbu. Nevjerojatno je da čovjek može biti toliko slijep da ne vidi onoga koga se ne može ne vidjeti, a to Božja riječ koja je satkala stvarnost oko nas. Ti pripadaš Bogu. Kao vjernik prošao si kroz krštenje, čuo si Njegovu Riječ, pa ipak jesi li prihvatio Njegovu Riječ? Je li tvoje srce danas otvoreno da ga čuje, da mu se daruje i da se Bog može u tebi smjestiti, nastaniti. Svojima je došao, ali ga njegovi nisu primili. Neka se za tebe danas može reći: došao je k svome i njegov ga je primio.

Bog je svjetlo istinito koje prosvjetljuje svakog čovjeka. On je došao na svijet, On je bio na svijetu i sve je po Njemu postalo. No tragično je, svijet ga nije upoznao. Svijet još uvijek luta. Znanost nam otkriva prirodne zakone. Koristeći te prirodne zakone, koje je Bog utisnuo u prirodu, znanost, nam daje nevjerojatne energije. Medicina upoznaje zamršenost i ljepotu ljudskoga tijela, sve oko nas prepuno je života i mi ga spoznajemo učeći biologiju, a ipak kao da ne vidimo ruku iz koje je izašlo sve što spoznajemo. I nevjerojatna je to sljepoća. U tome je tragedija svijeta, iz toga izbijaju ratovi i mržnje, iz toga izbijaju nesloge, bolesti, strave i smrt. Onima koji ga primiše dao je moć da budu djeca Božja. Dijete Božje je čovjek koji ne robuje ničem stvorenom nego vlada nad svime. On postaje čovjekom koji se jedino Bogu klanja, a sve drugo se treba njemu pokoravati. Dokle god čovjek misli da ne treba Boga, dokle god se on, dakle, pravi svojim bogom, dotle je čitava priroda protiv njega. Kad čovjek prizna Boga jedinim pravim Bogom, tada sam postaje slobodan i čitava priroda njemu prijateljska.

Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama. Na tebi je da je ugledaš tu kraj sebe i u sebi. Na tebi je da prihvatiš tu Riječ, da je pokušaš shvatiti, da je onda pustiš u svoje srce neka se tamo ukorijeni i neka pušta grane u čitavo tvoje tijelo, u tvoj život, tvoju okolinu, tvoj svijet i ako će Riječ iz tebe postati svjetlo za sve nas i život koji će se produžiti zauvijek.

Čuješ li kako Božić opet vapi u tebi da uđe u našu Domovinu i svijet?