Ustrašenost je djetinjasta narav u duši ostarjeloj u sebičnosti. Ustrašenost je odsutnost vjere i stalno iščekivanje iznenadnih nesreća. Strah je opasnost na koju se misli još prije nego što je i nastala. Strah je ustreptalo srce koje drhti i tuguje zbog neizvjesnih, a mogućih događaja. Svi strašljivi ljudi egoistični su, ali ni svi hrabri ljudi nisu smirena uma jer se događa da nisu plašljivi ni razbojnici, ni grobokradice.

Ne oklijevaj u gluho doba noći pojaviti se na mjestima na kojima te obično hvata strah. Ako makar i malo popustiš toj djetinjastoj i smiješnoj strasti, ostarjet ćeš s njom. Kad pođeš, naoružaj se molitvom. Kad stigneš, raširi ruke. Isusovim imenom tuci protivnike: ni na nebu ni na zemlji nema jačega oružja. A kad se oslobodiš te bolesti, zahvali od sveg srca Izbavitelju. Ako mu budeš zahvalan, štitit će te dovijeka.

Želudac ne možeš napuniti odjednom, a isto tako ni ustrašenost nije moguće pobijediti odjednom. Onoliko koliko plač postaje u nama jači, toliko i ustrašenost iz nas izlazi. Sa slabljenjem plača postajemo plašljivi. Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu, reče Elifaz opisujući lukavost zloduha (Job 4,15).

Ponekad se uplaši najprije duša, a ponekad tijelo. Onaj koji se prvi uplaši, prenosi strah na drugoga. Ako se uplaši tijelo, a u dušu nije ušao bezrazložan strah, blizu je spas od bolesti.

Tko je postao sluga Gospodnji, boji se samo svoga Gospodara, a tko se Gospodina još ne boji, često se plaši i vlastite sjene. Kad prilazi nevidljivi duh demona, plaši se tijelo, a kad prilazi anđeo, smireno se veseli duša. Kad po tome prepoznamo dolazak anđela, skočimo hitro na molitvu – jer dobri naš čuvar dolazi pomoliti se zajedno s nama.

Tko je pobijedio ustrašenost, Bogu je predao sve: i život i dušu.

Gornji tekst izvadak je iz knjige sv. Ivana Klimaka “Ljestve ili 30 stuba do raja” nakladnika “Novena” u biblioteci “Stella Maris”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.